Književna kritika proglasila je Maćešića već na početku "enphant terribleom" hrvatskoga pjesništva, podsjetio je voditelj tribine Sead Begović, dodavši kako je Maćešić sustavno gradi svoju osobnu i izdvojenu poziciju pjesnika i pripovjedača.
Po Begovićevim riječima, u Maćešićevu pismu isčitavaju se pop-artistički elementi kao što su jednostavnost, nonšalantnost, autoironija prepuna doskočica i dosjetaka, bez ikakva inzistiranja na intelektualizmu. Autoru koji stalno "osluškuje život" i pretapa ga u svoje pripovijesti, dodao je Begović, nisu strane ni novije hrvatske traume
Maćešić nije nazočio predstavljanju svoje knjige kratkih priča već je umjesto toga poslao pismo koje je Begović pročitao i u kojemu navodi da je "svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima u knjizi namjerna".
Maćešić za kojega se, kako je rekao Begović, čini da je buntovništvo mladosti zamijenio osvetničkom zajedljivošću, osjeća udaljenost od književnoga središta i zato nastoji homogenizirati hrvatski kulturni prostor metropoli za inat.
Urednica Marijana Rukavina smatra da je Maćešićeva knjiga dobro štivo i objašnjava da "Priče iz rukava" uopće nisu ležerne.
Kritičar Boris Beck ukazao je na Maćešićevu usredotočenost na svakodnevicu iz koje vuče puno podataka i na priče ljudi "s ruba".
Knjigu je objavio zagrebački nakladnik Stajer-graf.