"Kada sam ga pitao ima li plan stvaranja Velike Srbije, to je uvjerljivo negirao. Tu je zamisao nazvao neostvarivom jer bi cijena bila veliko krvoproliće", rekao je Primakov svjedočeći o svom prvom sastanku s optuženim 8. siječnja 1993. u Beogradu.
Primakov je tada bio šef ruske kontraobavještajne službe KGB, rat u BiH je bjesnio, a do spomenutog sastanka srpske snage su počinile glavninu krvoprolića "tijekom etničkog čišćenja velikih dijelova Hrvatske i BiH radi stvaranja jedinstvene srpske države", kako stoji u optužnici Haškog suda (ICTY).
Milošević je na istom sastanku prihvatio Vance-Owenov mirovni plan za BiH a potom se na pregovorima u Ženevi zalagao za mirno rješenje u BiH uz zaštitu interesa Srba, te kasnije uveo sankcije Republici Srpskoj jer je odbacila plan, kazao je Primakov.
Rat u BiH je, po ocjeni Rusije, bio "građanski, potican miješanjem izvana", u kojem su se tri strane međusobno borile za svoje interese, rekao je svjedok.
Dodao je da je isto zaključivala i CIA-e, citirajući pritom razgovor s njezinim direktorom Jamesom Wolseyem.
Stav SAD-a prema optuženom bio je "ekstremno ideološke prirode", kazao je Primakov objasnivši da je pokušajem čuvanja Jugoslavije on remetio geopolitičke planove SAD-a, pa se išlo na slabljenje Srbije.
Ta je politika, po njemu, pojačana dolaskom administracije Billa Clintona 1993., koja je "željela dovršiti raspad Jugoslavije".
Primakov je svjedočio da je Rusija bila za "stabiliziranje stanja, okončanje krvoprolića i postizanje mira u BiH", te je podržavala Miloševićeve napore da se prihvati Vance-Owenov mirovni plan.
Potvrdio je zalaganje Rusije da se međunarodne sankcije prema Beogradu ograniče samo na embargo na oružje.
Citirao je ocjenu državne tajnice SAD-a Madeleine Albright da bez "Miloševića ne bi bilo pozitivnog ishoda u Daytonu", gdje je 1995., sklopljen mirovni sporazum za BiH.
Svjedočeći o ratu na Kosovu i bombardiranju NATO-a, Primakov je kazao da su u Kontaktnoj skupini, SAD i zapadni partneri "zagovarali privremeno rješenje za odvajanje Kosova od Srbije, prema kojem je Kosovo trebalo postati treća republika SRJ".
Za razliku od iskaza o ratu u BiH, kada je riječ o Kosovu Primakov nije potvrđivao sve navode Miloševića, navodeći da je sa srpske strane "bilo istupa i incidenata koji su mogli opravdati traženje akcije da se zaustavi spirala nasilja".
Na upit o tome je li upravo bombardiranje NATO-a u proljeće 1999., izazvalo val izbjeglica s Kosova, svjedok je odgovorio da "nije baš tako, ali je cijeli proces krenuo s početkom zračnih udara".
Naveo je i riječi američkog potpredsejdnika Ala Gorea, koji je napad NATO-a pravdao "milijunima izbjeglih Albanaca u planinama".
Citirajući razgovore s tadašnjim njemačkim šefom diplomacije Klausom Kinkelom, Primakov je kazao da je "Njemačka težila povratku Albanaca na Kosovo, jer su joj postali unutarnji problem".
Zaključio je da bombardiranje NATO-a nije pomoglo riješiti problem, jer "današnja realnost svjedoči da je Kosovo daleko od rješenja".
Primakova nastavlja protuispitivati tužitelj Geoffrey Nice.