Zanimljivo je, s obzirom nedavnu povijest kninskog područja, dublje razmotriti na koji način hrvatsko školstvo pristupa problematici multikulturalnosti, piše Osservatorio sui Balcani. "Hrvatsko ministarstvo prosvjete i športa, vjerojatno potaknuto interesom Hrvatske da uđe u Europsku uniju, predlaže programe za manjine, kako bi pokazalo poštivanje njihovih prava, projekte i radionice o ljudskim pravima i podučavanje mirnim odnosima. Često se te aktivnosti realiziraju u velikim gradovima poput Zagreba ali u ostatku zemlje, u gradićima poput Knina, još niti jedan od tih projekata nije krenuo", piše Osservatorio sui Balcani i napominje da ono što se radi u lokalnim školskim sredinama ovisi o "školama, mentalitetu i senzibilitetu ravnatelja i vjerojatno od vrste pritisaka koji se na njih rade izvana". Tako se, smatra Osservatorio sui Balcani, na kraju politički ciljevi odražavaju na ciljeve i sadržaje obrazovanja.
Nakon raspada Jugoslavije obrazovni programi su izmijenjeni te se u školskim udžbenicima naglasak stavlja na nacionalnu povijest i nema autora drugih narodnosti, nastavlja se članku i ocjenjuje kako u Hrvatskoj i "poduka u hrvatskom jeziku ima snažnu ulogu u promicanju osjećaja nacionalnog identiteta".
"Sadašnji pristup odražava prilično suženo shvaćanje multikulturalnosti, u kojem su različite skupine podržane u u praćenju svojih 'posebnih' obrazovnih interesa, dok se 'zajednički' interes prenosi putem jednog nacionalnog curriculuma kojem se sve skupine trebaju priključiti. Načelo kulturalnog pluralizma u hrvatskom obrazovnom sustavu zapravo je priznato kroz mjere za nacionalne manjine. Takav 'etnocentrički multikulturalizam', u kojem ne dolazi do razmjene ideja, vrijednosti i običaja između skupina neodgovarajući je s obzirom na potrebu da se kulturalne različitosti učine instrumentom društvene kohezije", ocjenjuje u članku autorica Silvia Paci.