Liječnici koji istražuju dječje bolesti proučili su sadržaj 25 dječjih brojalica i pjesmica na engleskom jeziku i razvrstali ih prema stupnju nasilja: nasilje je prikriveno, slučajno i namjerno.
"Humpty Dumpty", pjesmica u kojoj glavni lik pada sa zida i ne može se iznova popesti, unatoč svim naporima "kraljevskih vojnika", svrstana je, primjerice u kategoriju "slučajnog nasilja".
Druge brojalice u kojima vojnici odlaze u rat ocjenjuju se "agresivnima" a "Rock-A-Bye-Baby" u kojoj je dječja kolijevka smještena na vrh drveta i njiše je vjetar... sve dok završetak pjesme ne evocira mogući pad, našla se u kategoriji izuzetno šokantnih.
Ekipa stručnjaka usporedila je svoju analizu s 1.045 nasilnih scena koje je 2001., pobrojao Ofcom, institucija za nadzor medija, prateći dva tjedna sadržaj emisija prikazanih od 17.30 do 21 sat, dakle do odlaska djece na spavanje.
Na televiziji je bilo prikazano pet nasilnih scena u jednome satu, a u dječjim pjesmicama ima 52 sata nasilja.
"Televizijske emisije uvelike pokazuju djeci posljedice nasilja", a "djeca koja slušaju pjesmice stvaraju vlastitu ideju o onome što se moglo dogoditi. Katakad je to gore jer dijete može na neproporcionalan način tumačiti ono što se može dogoditi", pišu istražitelji.
"Pojednostavljeno je pripisati svu odgovornost za dječju delinkvenciju televiziji", zaključili su stručnjaci upozoravajući da su se djeca navikavala na nasilje kroz literaturu i brojalice davno prije nego li je bila izumljena televizija.
U Engleskoj i Wallesu maloljetnici počine 10 posto svih zločina.