"Gurović je trajnom tetovažom na tijelu iskazao svoje mišljenje o osobi koju su radi zločina u Drugom svjetskom ratu osudili na smrt", piše list te napominje da je Gurović plahovit momak s mnogo glupih poteza u dosadašnjoj karijeri ali da se do sada još nije moglo čuti da veliča četništvo. Gurović je, međutim, tetovažom dignuo mnogo prašine i dao krila određenim političkim krugovima u Srbiji", nastavlja mariborski list i dodaje da je Gurovićev slučaj isto tako djelovao i u Hrvatskoj.
"Na internetu su se mogle naći pozivi na linč toga košarkaša ako dođe u Hrvatsku ili stane li na parket sportske dvorane Dražena Petrovića. Rane iz II. svjetskog rata još nisu zacijelile, a kamoli iz zadnjeg rata prilikom krvavog raspada Jugoslavije. Brojni stanovnici u novim državama bivše države još uvijek emocionalno traže svoje ikone. Neke su našli u prošlosti, a u stvaranju javnog mišljenja pomažu im i sportaši. Sport ne bi trebao biti pod utjecajem politike, no već odavno je jasno da je sport jedno od glavnih oruđa političkih elita. Neki od njih sjede čak i u parlamentima, a možda i nesvjesno formiraju uvjerenja upravo na ovim prostorima, gdje su emocije toliko jače", piše list dodajući da je Gurovićev slučaj čak zasjenio i pozitivnu ideju o zajedničkoj organizaciji svjetskog prvenstva u košarci 2010. godine u državama bivše Jugoslavije.
"Gurovićev potez dokazuje da i sportaši mogu biti sporne osobe", zaključuje se u osvrtu mariborskog lista na Gurovićev slučaj.