Matešić je danas održao prezentaciju "Javna nabava - postojeće stanje i prijedlozi za promjenu" na ciklusu susreta koje organiziraju Hrvatska udruga poslodavaca - Udruga malih i srednjih poduzetnika i Zagrebački velesajam.
Govoreći o karakteristikama javne nabave u Hrvatskoj Matešić je ocijenio da je u Zakonu o javnoj nabavi sama procedura nejasna i da je sam zakon u svojim člancima kontradiktoran, jer ima različite definicije istog instituta.
Nadalje, institucije koje se bave javnom nabavom su nerazvijene, osoblje u njima ima nizak stupanj stručnosti, a nerazvijene su i kontrole nadzora i javnost nije dovoljno uključena u te postupke, kazao je Matešić. Kao zamjerku naveo je i vrlo spor formalan postupak koji traži "brdo dokumentacije" u svakom novom slučaju, bez obzira da li je riječ o istom naručitelju i istim tvrtkama.
Navodeći primjere što bi trebalo promijeniti, Matešić je istaknuo da bi trebalo što više smanjiti ili potpuno isključiti slučajeve izuzeća od postupka javne nabave, jer to šteti slobodi tržišnog poslovanja. U takvim slučajevima dolazi do selektivne primjene propisa, što opet rađa sumnje u ispravnost takvih postupaka. Dodao je da u to spadaju i izravne pogodbe koje izazivaju poremećaje na tržištu, jer nema transparentne kontrole.
Glede ubrzanja postupka Matešić je kazao da Vladina radna skupina razmišlja o certificiranju dokazivanja sposobnosti tvrtki, pri čemu bi tvrtke dokaze o tome dostavljale nekom državnom tijelu, nakon čega bi bile objavljene na Internetu. Drugi korak je elektronska nabava, odnosno licitacija putem Interneta, no problem je kod toga što nije dostignuta potrebna infrastrukturna razina.
Odgovarajući na pitanje poduzetnika da li se u novi zakon o javnoj nabavi može uključiti nacionalna preferencija, odnosno da domaće tvrtke imaju prednost pred stranima, Matešić je kategorički odgovorio da ne može, budući je Hrvatska kandidat za EU i već je preuzela neke obveze u tom smislu.
Napomenuo je da je dopušteno da pojedine regije mogu svoje specifične potrebe pretvoriti u preferenciju, ali se moraju ticati socijalnog statusa i ekologije. Tako primjerice regije pogođene ratom mogu tražiti da se zaposli određen broj ratnih invalida na poslu koji dodjeljuju putem javne nabave.