"Početak raspada države označila je Titova smrt, kad je faktički stupio na snagu nesprovedivi Ustav iz 1974. godine i kad je dio javnog govora postala dotad potiskivana zajednička prošlost. Mediji su se u 'procesu oslobađanja' dohvatili te prošlosti i tako su, otkrivajući ružne strane međunacionalnih odnosa, vodili ka međusobnoj mržnji", kazao je Puhovski u kratkom razgovoru za beogradsku "Politiku", koja tekst o skupu donosi s pitanjem u podnaslovu: "Što bi bilo da je na čelu SFRJ 1990. godine bio netko poput Nelsona Mendele?", a kojeg je na skupu postavio srpski povjesničar Predrag Marković.
"Milošević ni po čemu nije bio slabiji političar od Mendele, samo što je zastupao pogrešnu tezu", kaže Puhovski: "Slična je situacija i s hrvatskim i slovenskim vodstvom, ali čini mi se da su političari bili manje važni, jer je model institucionalnog odlučivanja bio blokiran. U Predsjedništvu je odnos bio četiri prema četiri, a Stjepan Mesić je bio predsjednik koji nije smio u Beograd", kaže on, dodajući da je uloga međunarodne zajednice u procesu dezintegracije bila "trećerazredna". Svijet je, kaže Puhovski, eventualno mogao ponešto spašavati, ali "pitanje je zašto bi netko tko je izabran u Njemačkoj, Francuskoj ili Americi spašavao Srbe i Hrvate koji se hoće tući".
Razvoj odnosa Srbije i Hrvatske u posljednjih nekoliko godina Puhovski ocjenjuje "začuđujuće lakim": "Privrede surađuju vrlo dobro, dok se čak i neka međusobna ljubav na najprimitivnijem nivou iskazuje: Beograd je pun najgorih proizvoda hrvatske zabavne muzike, a Zagreb 'turbofolka' iz Srbije. Bilo je tu i paradigmatično takmičenje za 'Pjesmu Eurovizije', kad je Zagreb najviše poena dao pjesmi iz Beograda. To su neki pokazatelji da društva nisu u sporu nego zajednice, a kad se društva osamostale, ona će izvršiti pritisak na zajednice da bolje surađuju", kaže Puhovski, podsjećajući, međutim, na "dugoročni problem povratka velikog broja Srba i Hrvatsku i relativno malog broja Hrvata u Vojvodinu, kao i srpske dijelove Bosne i Hercegovine", procjenjujući da tog povratka neće biti puno.