Judita Cuculić zajedno s Michaelom Faulendom i Vedranom Šošićem, ekonomistima iz Hrvatske narodne banke, autorica je i članka o fiskalnom aspektu pridruživanje EU objavljenom u knjizi "Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: izazovi institucionalnih prilagodbi: drugi svezak", koju su izdali Institut za javne financije (IJF) i Zaklada Friedrich Ebert.
Njihova analiza pokazuje da bi učlanjenje u EU za hrvatski proračun u toj prvoj, 2007. moglo značiti neto gubitak od 1,88 milijardi kuna, ili 0,65 posto BDP-a.
Hrvatska bi, naime, iz proračuna EU u toj godini mogla dobiti 2,8 milijardi kuna. No, Cuculić pritom upozorava i na tzv. jaz likvidnosti, potrebe da se određena sredstva iz proračuna isplate, a da se to iz europskog proračuna nadoknadi kasnije, u idućoj godini. Tako bi npr. Hrvatska 2007. mogla računati na dohodovne potpore iz proračuna EU u iznosu 590 milijuna kuna, ali kako se one iz europskog proračuna isplaćuju tek u siječnju iduće godine one u analizi za 2007. imaju negativan učinak.
Kada je pak riječ o rashodima autori ih procjenjuju na oko 4,68 milijardi kuna, od čega se najveći iznos, 3,29 milijardi, odnosi na uplate koje će Hrvatska morati izvršiti 2007. u proračun EU.
Najveći dio uplata u toj godini Hrvatska bi trebala dati po osnovu BDP-a (oko 2,2 milijarde kuna), po osnovi PDV-a Hrvatska bi trebala uplatiti oko 390 milijuna kuna, od carina (75 posto carina automatski se odlijeva u proračun EU) oko 534 milijuna kuna, a kao korekcija za Veliku Britaniju (kojoj se kao najvećoj uplatiteljici od 1984. kao najvećoj dio uplata vraća u proračun) oko 177 milijuna kuna.
Za članstvo pak u Europskoj investicijskoj banci Hrvatska bi prve godine trebala uplatiti oko 75 milijuna kuna, a izdaci za prilagodbe procjenjuju se na oko 1,3 milijarde kuna. Pritom se najveći dio, nešto više od milijardu kuna, odnosi na harmonizaciju carinske tarife, a 300 milijuna za okoliš.
No, autori posebno ističu da nisu točne interpretacije da će troškovi ulaska Hrvatske u EU biti veći od koristi. Analiza društvenih troškova i koristi nemaju veze s pitanjima fiskalnih aspekata pridruživanja, istaknuo je i Velimir Šonje iz Arhivanalitike.
Naglašava i da je jedna od poruka da će Hrvatska trebati puno jaču fiskalnu prilagodbu od one o kojoj se govori, koja je zacrtana u trogodišnjem proračunu.
Upozoreno je također da bi se u Hrvatskoj ne zna ni koliki je njen strukturni deficit, da bi se nakon ulaska i Hrvatskoj, kao i nizu novih članica EU, moglo dogoditi da ne može zadržati pod kontrolom tekuće rashode, itd.
Kao jedno od važnih pitanja istaknuto je i pitanje apsorbcijska moći Hrvatske za prihvaćanje namijenjenih joj sredstava. Kolika će biti ta apsorbcijska moć teško je predvidjeti, ali iskustvo iz korištenja CARDS programa pokazuje da Hrvatska koristi 30 do 40 posto namijenjenih joj sredstava, pa je i na skupu više puta ponovljeno da Hrvatska treba poraditi na povećanju svoje apsorbcijske moći.