Pod moždanom smrću smatra se prestanak aktivnosti središnjeg živčanog sustava, koji više ne kontrolira tjelesne reakcije.
Moždana aktivnost mjeri se strojem - encefalografom i kad mjerač moždanih valova počne duže vrijeme bilježiti ravnu crtu, proglašava se moždana smrt.
Ako su pacijentovi organi namijenjeni doniranju, krvotok se održava umjetno aparatima.
No u islamu nema jasne definicije trenutka smrti. Prema islamskom zakonu, osoba je mrtva kad duša napusti tijelo, tvrdi islamska teologinja iz Berlina Birgit Krawietz, ali i dodaje kako je teško utvrditi točan trenutak u kojem se to događa.
Islamski intelektualci moždanu smrt smatraju samo jednim od kriterija koji se moraju ispuniti da se neka osoba može službeno proglasiti mrtvom, među kojima je mrtvačka ukočenost, bljedilo kože i znaci raspadanja tijela.
No i u Europi ne postoji jednoglasje oko definicije moždane smrti, jer kirurzi koji se bave transplantacijama i primatelji doniranih organa tvrde kako je mozak pokretač tijela i da je ono mrtvo u trenutku kad umre mozak.
Biolozi, teolozi i mnogi liječnici smatraju prestanak moždane aktivnosti tek početkom procesa umiranja, a smrt nastupa tek prestankom funkcioniranja srca i krvotoka.