U prvom redu za sljedeći val širenja Europske unije nalaze Bugarska i Rumunjska te Hrvatska koja ima dobre mogućnosti brzo proći pregovore i pridružiti im se, ocjenjuje list te primjećuje kako napredovanjem u procesu širenja i približavanja novih članica u raspravu za ili protiv širenja ulazi sve više političkih a sve manje gospodarskih čimbenika.
Za zemlje kandidate perspektiva priključivanja zapravo znači "potpisivanje police vlastite unutarnje i međunarodne sigurnosti", dok za "Bruxelles, poglavito za neke zemlje članice EU-a, perspektiva novih širenja znači širenje područja stabilnosti i onemogućavanja možebitnih sukoba", piše list te ocjenjuje da čimbenici sigurnosti i stabilnosti danas postaju mnogo važniji od neposrednih gospodarskih koristi. "To razmišljanje vrijedi poglavito za zemlje zapadnog Balkana. Za njih bi proces pridruživanja u mnogim vidovima mogao biti razumno lak. Proračunski troškovi Unije ne bi bili preveliki u odnosu na zemljopisnu i demografsku veličinu regije", napominje se u članku.
Većina stanovnika i političara zemalja zapadnog Balkana shvatila nužnost priključivanja Uniji, nastavlja list ocjenjujući kako je "slika regije u kojoj ljudi ne razmišljaju želucem i glavom nego srcem, stereotip koji se, u najboljem slučaju, može primijeniti na manjinu". "Možemo, dakle, razborito računati na obične ljude, no moramo i dosljedno ohrabrivati i podržavati napore onih elita koje su uprkos prijetnje nepopularnosti donose dalekovidne odluke", drži list.
"Zemljopisno susjedna Balkanu, Italija je oduvijek izložena potresima koji tamo mogu nastati. Ona je prvi trgovinski partner većine tih zemalja koje nas smatraju uzorom, pa i u institucionalnom smislu. Naša diplomacija, naše tvrtke, naše vojne misije, naš kulturalni svijet imaju, na drugoj strani Jadrana, vjerodostojnost na kojoj nam druge zemlje zavide. Imamo, dakle, interese, sredstva i instrumente da podržimo i pametno ispregovaramo novi krug širenja na istok. A, što je najvažnije, naučili smo ih i koristiti", ističe list.