Oni su svjedočili kako su približno dvije stotine prvih zarobljenika iz Vukovara koje je čuvala vojna policija 80. motorizirane brigade, nakon noći provedene u hangaru na Ovčari u pratnji pripadnika Crvenog križa prevezeni u zatvor u Sremsku Mitrovicu, te da je vojna policija drugi dan nakon pada Vukovara, kad su u hangar dovezeni zarobljenici iz vukovarske bolnice, povučena uz obrazloženje da će daljnji nadzor nad njima preuzeti Teritorijalna obrana.
Svjedok Vezmarović osobno je odnio popis zarobljenika, njih 192 koliko se sjeća, u Sremsku Mitrovicu, kamo su zarobljenici dovedeni iste noći kad je pao Vukovar. Iduće večeri, 19. studenoga, kako je kazao u prvom ispitivanju pred vojnim istražnim sucem, mislio je da će postupak prema novoj skupini zarobljenika biti isti.
"Kad sam stigao na Ovčaru, zarobljenici su bili raspoređeni po skupinama, u prolazu sam čuo teritorijalce da optužuju zarobljenike za razne stvari. Dok sam pokušavao vratiti stvari u normalu, nisam znao tko zapovijeda tim ljudima, ali mi se činilo da možda dvojica imaju neki autoritet među njima, njih su slušali", kazao je Vezmarović dodajući da su te večeri neki zarobljenici imali "zavijene glave, ruke ili slično" te je zaključio da među njima ima i ranjenika.
U međuvremenu, stigla je zapovijed da svi teritorijalci budu izbačeni iz hangara, što je i učinjeno, te su na ulazu ostala dva vojna policajca iz njegove čete, ali je vrlo brzo, nakon približno jednoga sata, njemu nadređeni kapetan JNA Borče Karanfilov zapovjedio da se vojna policija povuče iz hangara, te su se ubrzo vratili u svoju bazu u Negoslavce.
Vojni policajac Novica Trifunović, koji je te večeri stajao na vratima hangara, posvjedočio je kako je u hangaru bilo "kaotično stanje, teritorijalci su tukli i šamarali zarobljenike".
"Moj zapovjednik Vezmarović naredio je da moraju izaći iz hangara, što su oni i učinili uz negodovanje i pitanja 'Tko ste vi da nas istjerate odavde', a moj kolega Šapić (svjedočio u četvrtak) i ja ostali smo na vratima hangara, ispred kojega je bilo dosta ljudi, u uniformama i civilu", kazao je svjedok. Na vratima su ostali do zapovijedi o povlačenju, nakon čega su se vratili u Negoslavce, ali su ubrzo ponovno poslani na Ovčaru, s objašnjenjem da treba štititi obližnje zapovjedništvo lake topničke divizije JNA, koja je udaljena oko 200 do 300 metara od hangara na Ovčari.
"Iz te kuće sam vidio neko svjetlo koje se kreće, najvjerojatnije svjetlo farova. Tijekom večeri sam iz znatiželje otišao do hangara, teritorijalci su bili ispred otvorenih vrata. Ušao sam nekoliko koraka u hangar i vidio teritorijalca koji je prišao jednoj ženi koja je bila s nekim bliskim, moguće i djetetom, i pozvao ju da izađe, jer ih vodi na sigurnije mjesto, a vani je već bila skupina civila koji su tada ušli u traktorsku prikolicu ispred hangara ", kazao je svjedok.
U hangaru je bila i trudnica koju su izdvojili u drugu skupinu zarobljenika, kazao je Trifunović, ne potvrdivši na suđenju svoj iskaz iz istrage da je čuo kako je ta skupina bila "ostavljena za ručnu obradu za kraj".
Zatim se vratio u obližnju kuću, odakle je čuo - ili te noći, kako je kazao u istrazi, ili već nakon svitanja, kako je kazao na suđenju - "vjerojatno zvuk buldožera pored hangara i vrisku i pucnjavu".
"Ujutro smo Predrag Šapić i ja otišli do hangara, nije bilo nikoga, bio je prazan. Čuo se zvuk buldožera u blizini, a pokraj hangara smo vidjeli svježe nasutu zemlju iz koje je virila žuta čizma, koja je u tom položaju mogla biti samo ako je ispod zemlje i leš", kazao je svjedok.
Nitko ga poslije nije pitao o događajima na Ovčari te noći. "Da su me pitali, ja bih im rekao", kazao je. "Ja sam tek kasnije postao svjestan da smo pogriješili što smo uopće otišli od tamo, jer da smo ostali te večeri na Ovčari, možda se ništa od toga ne bi dogodilo", zaključio je Trifunović.
Suđenje je u petak prekinuto, a dokazni postupak nastavit će se svjedočenjem ostalih svjedoka Specijalnog tužiteljstva za ratne zločine od 22. do 26. studenoga.