Prostorije kuće u Charleville-Mezieresu na sjeveroistoku Francuske, otvorene javnosti 20. listopada, na 150. godišnjicu Rimbaudova rođenja, lišene su svakog namještaja i u njima se projiciraju snimke gradova koji su utjecali na njegovo pjesništvo.
Na prvome katu, osim Charlevillea za koji je buntovni pjesnik jednom rekao da je "najgluplji od malih provincijskih gradova", predstavljeni su Pariz, London, Bruxelles, a na drugome ostala odredišta njegovih lutanja - Afrika, Aden u Jemenu, Harar u Etiopiji.
Rimbaud je do danas ostao nerazjašnjen pjesnički fenomen koji začuđuje i zadivljuje. Pjesniku koji je meteorski zabljesnuo kao rani adolescent, autentičan izraz imao u 16. godini (kada je napisao "Pijani brod"), te zauvijek zamuknuo već u 20., dive se brojni štovatelji okupljeni u društva prijatelja Arthura Rimbauda.
Stoga je i 150. godišnjica rođenja preteče simbolizma obilježena u gradovima Francuske, gdje je umro 1891. u Marseilleu, ali i u primjerice Italiji te Njemačkoj.
U 2004., objavljeni su novi, njemu posvećeni naslovi, poput romana "Les Jours Fragiles" (Krhki dani), Philippea Bessona, knjige kritičkih osvrta, itinerari njegovih lutanja, monografije. Tiskani su dosad nepublicirani neki njegovi rukopisi, otvorene izložbe u Parizu u Musee d'Orsayu, u Charlevilleu, u Junivilleu u Muzeju Verlaine (pjesniku Paulu Verlaineu, svojedobno Rimbaudovu bliskome prijatelju).
Rimbaud je posebno nadahnuo glazbenike i pjevače, poput pjevačice Patti Smith u "Rock 'n' Rimbaud", koju smatraju ženskom reinkarnacijom Rimbauda, ili Nijemca Mathiasa Pintschera čija je opera "L'espace dernier" uprizorena u pariškoj Operi.
Tijekom ljeta priređeni su performansi i drugi spektakli, izdani plakati (Nijemca George Cadora "Kradljivac vatre"), snimljeni filmovi, a kuriozitet je i Knjiga Rimbaudovih pjesama u stripu.