Pravobranitelja bi, na rok od osam godina, na prijedlog Vlade i uz suglasnost Matice iseljenika, imenovao Hrvatski sabor.
Njegov bi posao, među inim, bio savjetovati iseljenike i povratnike o načinu na koji mogu ostvariti svoja prava, pratiti opće, ali i pojedinačne slučajeve povrede njihovih prava.
Za uspješan rad Ureda pravobranitelja, procjenjuje Letica, trebalo bi zaposliti 15 djelatnika, te godišnje u državnom proračunu osigurati 3,5 milijuna kuna.
Letica je ideju uobličio u prijedlog zakona o pravobranitelju za hrvatske iseljenike i povratnike i uputio ga u saborsku proceduru.
Pritom konstatira da je odnos hrvatske politike, pa i države, prema dijaspori utilitaran i da je postepeno stvorena posve pogrešna predodžba da u svijetu žive samo bogati Hrvati.
Prava je istina, navodi, da je ogromna većina uvijek bila i jest siromašna ili, u najboljem slučaju, tzv. srednja klasa.
"Prođe li" kojim slučajem Letičin prijedlog u Hrvatskom saboru, Hrvatska bi imala ukupno četiri pravobranitelja - za sada ima pučkog, pravobranitelja za djecu te za ravnopravnost spolova.