Ministar Žužul će program u Bruxellesu nastaviti predavanjem veleposlanicima NATO-a na temu "Hrvatska - profil buduće članice NATO-a i EU-a" te razgovarati s pomoćnikom glavnog tajnika NATO-a za politička pitanja Guenterom Altenburgom i američkim veleposlanikom pri NATO-u Nicholasom Burnsom.
Današnji program ministra Žužula u sjedištu NATO-a prethodi razgovoru u četvrtak pred političkim odborom saveza o Nacionalnom godišnjem planu za NATO (ANP).
Tim planom za 2004.-2005., koji je vlada prihvatila u rujnu, a 2. listopada predala u Bruxellesu, Hrvatska počinje svoj treći ciklus Akcijskog plana za članstvo (MAP), programa prilagodbe NATO-ovim standardima na političkom, gospodarskom, pravnom, sigurnosnom i vojnom planu.
Hrvatska je u MAP (Membership Action Plan) primljena u svibnju 2002., a u svibnju 2001. postala je članicom "lobističke" Vilniuske skupine, prema glavnome gradu Litve gdje su 2000. Albanija, Bugarska, Estonija, Latvija, Litva, Makedonija, Rumunjska, Slovačka i Slovenija izjavom artikulirale želju za zajednički pristup NATO-u.
No od 29. ožujka NATO se proširio na sedam novih članica, a tri zemlje koje su tada izostavljene - Albanija, Hrvatska i Makedonija od svibnja 2003. članice su za njih oformljene Američko-jadranske povelje. Tim im se dokumentom jamči pristup na temelju individualnih postignuća, prvom prigodom čim ispune potrebne uvjete.
Ministar Žužul nedavno je u New Yorku izrazio nadu da bi se to moglo dogoditi već negdje 2006-2007. godine.
Za glavni cilj svog trećeg ciklusa MAP-a Zagreb je odredio doseći takav stupanj reformi koji će mu omogućiti da počne pristupne pregovore s NATO-om.
Vlada je u novom dokumentu, u čijoj su izradi sudjelovala sva ministarstva, Sabor i Ured predsjednika, najavila da čvrsto podupire politiku NATO-a te će nastaviti širiti sudjelovanje u operacijama Saveza.
Hrvatski vojnici već pet godina sudjeluju u raznim mirovnim misijama Ujedinjenih naroda po svijetu, a u sklopu NATO-ve misije u Afganistanu djeluju vojni policajci.
Zagreb je pristao svoj angažman proširiti i civilno, u Pokrajinskom timu za obnovu koji u afganistanskom Feyzabadu vodi Njemačka.
Kad je riječ o Iraku, Hrvatska ondje nije vojno angažirana u koaliciji koju vode Sjedinjene Države, no doprinos je iskazala prihvatom na liječenje skupine iračke djece i forenzičkom obukom za skupinu iračkih liječnika.
Spremna je i pomoći u obuci iračkih policajaca u Jordanu.
Kao moguću zapreku za pristup Hrvatske NATO-u analitičari navode da Zagreb s Washingtonom nije potpisao sporazum o neizručivanju Amerikanaca Međunarodnom kaznenom sudu.
Zapreka bi moglo biti i neizručivanje odbjeglog hrvatskog generala Ante Gotovine Haškome sudu čije Tužiteljstvo drži kako se Zagreb ne trudi dovoljno da locira bjegunca.
Prema riječima veleposlanika RH pri NATO-u, generala Antuna Tusa Hrvatska mora riješiti i članak 7. Ustava kojim se za slanje vojnika izvan domovine predviđa dvotrećinska potpora Sabora. To bi bilo moguće ako se vlada ovlasti da svojim odlukama može uputiti vojsku preko granice, ali do određenoga broja.
Hrvatski zakon treba uskladiti i s člankom 5. NATO-va Ugovora po kojem se po automatizmu pruža pomoć napadnutoj članici.
Žužulov posjet Bruxellesu pada tek nekoliko dana nakon bombastičnih naslova u hrvatskom tisku o katastrofičnom stanju Oružanih snaga RH uoči izvješća što ga je Saboru podnio ministar obrane Berislav Rončević. I on je rekao da je vojna oprema neadekvatna, zastarjela, nekompatibilna NATO-ovim standardima i zahtjevima interoperabilnosti, ali je riječ o izvješću za 2003.