U Zagreb je poslijepodne doputovao Markus Wolf, čovjek koji je gotovo tri desetljeća vodio vanjsku izvještajnu službu bivše Demokratske Republike Njemačke, za kojeg protivnici do 1978. nisu znali kako izgleda te su ga na Zapadu nazivali "čovjekom bez lica".
On će u Zagrebu 27. rujna biti na predstavljanju hrvatskog prijevoda knjige "Čovjek bez lica. Šef špijuna u tajnom ratu" (Golden marketing - Tehnička knjiga), koja je doživjela mnoga izdanja i prevedena je na 16 jezika.
"Knjige Markusa Wolfa danas se čitaju kao povijest suvremene Europe, ispričana od čovjeka koji je bio njezinim aktivnim sudionikom i vidio je ne samo vanjsku, dobro nam poznatu stranu zbivanja, nego i onu prikrivenu - koja ostaje nedostupna mnogim ljudima", izjavio je jedan od najavljenih predstavljača knjige, sveučilišni profesor Miroslav Tuđman.
Po njegovoj ocjeni, vrijednost knjige "Čovjek bez lica" jest u autorovoj snazi da kritički procijeni procese, te vrednuje i sačuva ljude koji su nekada stvarali, ali mnogo češće bili žrtve povijesnih zbivanja, pogotovo zato što su na njega različite strane "vršile pritisak da oda svoje agente i izvore".
"Zato njegove dileme, pitanja i odgovori o domoljublju, lojalnosti i zakonitosti nisu tek akademska i teorijska rasprava jer se plaćaju životima ljudi", napomenuo je Tuđman, koji se posljednjih godina s Wolfom susreo nekoliko puta i za kojega kaže kako je "ponekad u stanju dati uvid u moguće opcije koje se nisu dogodile, bilo igrom slučaja ili igrom izvještajnih služba".
Jedan od najvećih "špijuna" 20. stoljeća Markus Wolf postao je poznat široj javnosti, nakon afere Guillaume i ostavke kancelara Willyja Brandta. Postao je likom ("Karla") u romanima (Le Carrea) i filmovima. Napustio je službu 1986. na vlastiti zahtjev, vidjevši da DDR i socijalizam idu putem kojim nema povratka.
Markus Wolf od one je vrste ljudi, kaže Tuđman, koji nisu bili samo "vojnici revolucije", nego su imali ideale i snage biti kritični prema zbilji koja se krojila po mjeri tih ideala.
"Vjerovao je i u komunizam i u DDR i u SSSR, u koji su mu roditelji s djecom pobjegli 1933. pred nacizmom u Njemačkoj, a izgubio je i jedno i drugo", rekao je Tuđman podsjećajući na njegove riječi u knjizi da je uvijek želio imati samostalnost (u poslu), biti duhovno neovisan.
Markus Wolf (1923.), osim knjige "Čovjek bez lica. Šef špijuna u tajnom ratu" (Berlin, 1997.), objavio je knige "Trojka" (Berlin, 1989.), "In My Own Services: Confessions and Insights" (Munchen, 1991.), "Tajne ruske kuhinje" (Hamburg, 1995.), "Umijeće obmane" (Berlin, 1998.) i "Prijatelji ne umiru" (Berlin, 2002.).
Ovo je Wolfov drugi javni posjet Hrvatskoj. Krajem studenoga 2001. sudjelovao je u Zagrebu na konferenciji "Izvještajne službe i prijetnje od međunarodnog terorizma" u organizaciji časopisa "Nacionalna sigurnost i budućnost". U tom je časopisu objavio članak o političkim procesima - "Deset godina od njemačkog ujedinjenja".
Nakon njemačkog ujedinjenja pokrenuto je oko 150.000 optužnica, od čega 7099 za špijunažu (4171 protiv građana bivšeg DDR-a, te 2928 protiv građana BRD-a). Od toga broja tek je nekoliko desetaka procesuirano.
I sam Markus Wolf bio je optužen 1993., i osuđen na šest godina, ali je presuda poništena. Zatim je 1997. osuđen na dvije godine uvjetno.