Indijke sa sela imaju predivnu kosu, ne koriste boju, izbjeljivače, ne ravnaju je i rijetko je skraćuju, te na svjetskom tržištu takva kosa postiže visoku cijenu.
Najveći kupac je Kina koja kosu prerađuje za daljnji izvoz u SAD, Australiju i Brazil. Od siječnja do srpnja Indija je samo u SAD izvezla oko 2.000 kilograma kose vrijedne 259.000 dolara.
Dio kose se prikuplja i u hinduskim hramovima gdje vjernici redovito režu svoju kosu kao dar bogu, i kao simboličko žrtvovanje ega, no najveća količina kose prikupi se u pola milijuna indijskih sela i zaselaka. Sela svaki tjedan posjećuje "skupljač kose" koji "otpad s češlja" obično mijenja za ukosnice ili nešto sitnog novca. Taj "otpad s češlja", koji inače završi u kanti za smeće, prodaje se za 45 dolara po kilogramu.
Kosa prikupljena po hramovima i selima šalje se u sabirne centre po gradovima, a potom u grad Eluru u državi Andra Pradesh, središte trgovine ljudskom kosom. Tamo se kosa pere, probire i pakira.