Natjecatelji na Paraolimpijskim igrama dolaze iz šest grupa invaliditeta: sportaši s amputacijom, sportaši s cerebralnom paralizom, slijepi i slabovidni sportaši, sportaši s povredom kralježnice, sportaši s mentalnom retardacijom i "Les Autres" (francuski "ostali") sportaši s tjelesnim invaliditetom, koji ne pripadaju niti jednoj navedenoj kategoriji.
Posljednje, XI ljetne Paraolimpijske igre održane su u Sidneyu 2000. godine i imale su veliki uspjeh. na njima se više od 4.000 sportaša iz 123 zemlje natjecalo u 18 sportova za 550 zlatnih medalja.
XII. ljetne Paraolimpijske igre u Ateni 2004. godine ugostiti će 4.000 sportaša iz 130 zemalja.
Izvanredne izvedbe sportaša koje se mjere u sekundama ili u desetinama sekunda zaostatka za sportašima bez invaliditeta u sportovima kao što su atletika i plivanje, podigli su nivo očekivanja. Na primjer, Ajibola Adeoye iz Nigerije kojemu je amputirana ruka, drži paraolimpijski rekord od 10.72 sekunde u utrci muškaraca na 100 m (klasa T46). Njegovo rekordno vrijeme na 100 m svrstava ga vrlo blizu Olimpijskog rekorda koji je s vremenom 9.84 postavio Donowan Bailey iz Kanade na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine. Slabovidna plivačica Trischa Zom propustila je kvalificiranje u Olimpijsku ekipu SAD-a 1992. godine za 0.01 sekundu, ali je na X. Paraolimpijskim igrama osvojila 10 zlatnih medalja iste godine. Neki rekordi na Paraolimpijskim igrama npr. u dizanju utega prelaze rekorde sportaša bez invaliditeta. Dok Olimpijski rekord za sportaše bez invaliditeta u klasi do 60 kg iznosi 190 kg, Metwaly Ibrahim Mathana iz Egipta drži paraolimpijski rekord od 202,5 kg u istoj klasi.
Izvedbe sportaša s invaliditetom ubrzano nadvisuju postavljene rekorde i pokazuju se kao velika snaga u svijetu vrhunskih sportskih natjecanja.