IPC je neprofitna organizacija, koju je oformilo pet svjetskih sportskih federacija invalidskog sporta (IOSD) i 23 sportska odbora u više od 160 zemalja članica.
Hrvatska je primljena u članstvo IPC-a 1994. godine putem Hrvatskog športskog saveza invalida, a predstavlja je predsjednik saveza Ratko Kovačić, koji je ujedno i član Izvršnog odbora EPC (Europskog paraolimpijskog komiteta) i ISOD-a (Međunarodne sportske organizacije invalida).
Najvažnije tijelo IPC-a je Generalna skupština, koju čine sve zemlje - članice i pet sportskih federacija invalidskog sporta. Odmah nakon osnivanja IPC-a 1989. godine, dr. Robert Stedward izabran je za predsjednika i na toj funkciji je i danas.
Cilj IPC-a, nije samo uključivanje, okupljanje i organiziranje sportaša s invaliditetom, već okupljanje stotina i tisuća volontera koji su zdušno pristupili pokretu.
Međunarodni paraolimpijski odbor ima svoj znak i himnu. Logo se sastoji od tri izdužene kapljice - zareza (Tae-Geuks) u zelenoj, crvenoj i plavoj boji. Simboliziraju tri osnovne komponente svakog ljudskog bića: Misao, Tijelo i Duh, moto koji je prihvatio IPC.
Glavni ured IPC smješten je u Bonnu, a ustroj IPC identičan je Međunarodnom olimpijskom odboru (MOO), odnosno odvija se po komisijama i odborima posebnih namjena.
Osim identičnosti organizacijskog ustrojstva, postoji i uska suradnja između IPC-a i MOO-a, koja se posebno učvrstila i pojačala nakon 110. sjednice MOO-a, održane koncem 1999. godine, kad je usvojeno 50 zahtjeva IPC-a. Osnovna načela suradnje dvaju olimpijskih odbora svode se na ostvarivanje jednakosti sportaša s i bez invaliditeta, obveze sudjelovanja prestavnika IPC-a prilikom odabira grada-domaćina ljetnih i zimskih olimpijskih igara, sudjelovanja u radu sportskih komisija i drugim pitanjima jedinstvenim za obje organizaciji.
Uspješna suradnja MOO-a i IPC-a traje već dulje vrijeme i zbog naraslih potreba, udruživanja pet osnovnih sportskih skupina invalidnosti te brzog odrastanja i omasovljenja paraolimpijskog pokreta. O tome najslikovitije govori podatak da je Paraolimpijada 1960. godine u Rimu okupila tek 400 sportaša, na X. Paraolimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine bilo je 3.195 sudionika, a na posljednjim XI. ljetnim paraolimpijskim igrama u Sydneyu 2000. bilo je više od 4.000 sportaša iz 123 države koji su se natjecali u 18 sportova. U Ateni se očekuje nastup 4.000 natjecatelja i 2.000 pratećih službenih osoba iz 140 zemalja. Na programu Igara je 20 sportova: atletika, biciklizam, boćanje u dvorani, boćanje na travi, goalball, dizanje utega, jahanje-dresurno, jedrenje, judo, košarka ID, košarka u kolicima, mačevanje nogomet, odbojka-sjedeća, plivanje, ragbi u kolicima, stolni tenis, streličarstvo, streljaštvo, tenis u kolicima.