Guttmann, koji je kasnije proglašen vitezom i dobio titulu Sir, želio je da sport bude sastavni dio rehabilitacije pacijenata s povredom leđne moždine, među kojima je bilo puno veterana Drugog svjetskog rata.
Uvjeren u uspjeh svoje zamisli organizirao je u lipnju 1944. Prve igre Stoke Mandeville u lipnju na kojima su nastupile ekipe iz bolnice Stoke Mandeville i iz Doma "Star and garter" u kojem su bili smješteni umirovljeni veterani iz Richmonda u Londonu.
Na livadi ispred bolnice Stoke Mandeville 16 natjecatelja u kolicima nadmetalo se u streličarstva, a već sljedeće godine natječe se pet ekipa iz različitih domova i bolnica.
Godine 1949. dr. Guttmann razmatra mogućnost da Igre Stoke Mandewille postanu ekvivalent Olimpijskim igrama, za osobe s invaliditetom. Njegov entuzijazam se širio i postupno su uvođeni novi sportovi: atletika, košarka u kolicima, mačevanje, snooker, stolni tenis i plivanje.
Guttmannova vizija o međunarodnim igrama ostvarila se 1952. godine. Jedan od učestalih posjetitelja bolnici Stoke Mandeville je bio pukovnik J.S. Keyser, medicinski direktor Vojnog rehabilitacijskog centra u Doomu, u Nizozemskoj. Poslao je ekipu od 4 nizozemska ratna veterana paraplegičara na natjecanja sa svojim britanskim kolegama i tako stvorio prve međunarodne Igre Stoke Mandelvilla. Do 1954. godine sve je više zemalja sudjelovao, a natjecatelji su uglavnom dolazili iz bolnica i centara koji su podržavali filozofiju uključivanja sporta kao dijela rehabilitacijskog programa. Kako su igre rasle, postavilo se pitanje prilagođenih borilišta, smještaja i sredstava.
U svibnju 1957. Guttmann i Jane Scruton, tajnica Centra za ozljede leđne moždine Stoke Mandeville sudjelovali su na prvom "Sastanku stručnjaka za sport osoba s invaliditetom", organiziranom od strane Svjetske udruge veterana u Parizu. Svi su se složili da je došlo vrijeme da tehnički stručnjaci usklade međunarodna sportska pravila za osobe s povredama leđne moždine. Uslijedili su sastanci trenera, liječnika i sudaca te su mnogi tehnički elementi bili raspravljani i utvrđeni.
Godine 1958., Guttmann je s profesorom Antoniom Magliom, direktorom spinalnog centra talijanskog instituta (INAIL) razgovarao o mogućnosti da se 1960. godine igre Stoke Mandeville održe u Rimu, gradu koji je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) odabrao za domaćina Olimpijskih igara 1960.
Na godišnjem sastanku Svjetske udruge veterana u Rimu 1959. godine, Guttmann i Maglio postigli su dogovor između INAIL-a i Talijanskih vlasti da se Igre Stoke Mandeville održe u olimpijskom gradu Rimu.
U srpnju 1959. godine, formirana je organizacijska struktura nazvana Međunarodni odbor Igara Stoke Mandevillea. Sačinjavalo ga je pet članova Velika Britanija kao stalna članica, zemlja domaćin Italija te Nizozemska, Belgija i Francuska. Guttmann je bio predsjednik, a Joan Scruton, glavni tajnik.
Time su postavljeni temelji da se 1960. godine Igre Stoke Mandeville održe u Rimu i uđu u povijest kao prve "Paraolimpijske igre".
Nakon prvih Paraolimpijskih igra održanih 1960. u Rimu, nakon Olimpijskih igara, na kojima je nastupilo 400 natjecatelja iz 23 zemlje, Paraolimpijske igre se održavaju se svake četiri godine i predstavljaju vrhunac u sportskom kalendaru sportaša s invaliditetom.