Kao ilustraciju stavova s kojima su se susreli u svom radu Novaković i Nosov u članku navode odgovore koje su dobivali na pitanja koja su mladima Srbije najčešće postavljali. Na pitanje kada je i zašto započeo rat, većina mladih u Srbiji odgovara da ne zna točnu godinu, "vjerojatno kada su Slovenija i Hrvatska htjele odcijepiti", no s druge strane većina zna točan datum Prvog srpskog ustanka, kada i zašto su vođeni balkanski ratovi, datume svih velikih bitaka i pobjede srpske vojske u I. svjetskom ratu, pišu djelatnici ovih organizacija. Zašto postoji i tko je osnovao haaški sud većina mladih odgovara "da bi sudio za ratove" i "osnovao ga je NATO", nastavlja se u tekstu.
"Za koje su konkretne ratne zločine čuli uglavnom ovisi o nacionalnoj pripadnosti i gradovima iz kojih dolaze, svi su skoro čuli za Srebrenicu i većina za Vukovar, no ne znaju što se tamo stvarno dogodilo i kakva je bila uloga Ratka Mladića. Iako nikada nisu čuli za postojanje ili činjenice u vezi logora Keraterm, Omarska ili Trnopolje, svi znaju da je u Jasenovcu ubijeno 'točno 700 tisuća uglavnom Srba' i da je 'Hercegovina puna srpskih jama'", pišu aktivisti organizacija za ljudska prava.
Svi su Srbi čuli za zločine nad Srbima počinjene tijekom 'Oluje' i pitaju zašto nitko za to ne odgovara, no nitko ne zna ništa o granatiranju Dubrovnika ili Zadra, nastavlja se u tekstu.
U jednome se svi slažu, "najpoznatiji i najveći zločin koji se dogodio NATO-ovo je bombardiranje", za koje jedni smatraju da je počelo "da bi Amerikanci postavili svoje baze po Srbiji", drugi "da bi nam se osvetili za Miloševića", treći "zato što mogu i zato što je tako bilo u Vijetnamu i Iraku", stoji u tekstu.
Glavni dojam je da mladi nemaju bitno drugačije ocjene o skorijoj prošlosti od svojih roditelja i još uvijek nema riječi o sučeljavanju s činjenicama iz prošlosti, nastavlja se u tekstu, a obaveza društva bila bi da mlade ljude upozna s vlastitom odgovornošću za teško povijesno breme koje im ostavlja, no već generacijama stupovi društva poput škola, obitelji, medija, političara, crkve, u mladima ubijaju kritički duh te do savršenosti razvijaju kopiranje i ponavljanje, komentiraju aktivisti nevladinih organizacija.
Suprotno obvezi društvo i državna politika u Srbiji teže prema kolektivnom poricanju, potiskivanju i zaboravljanju nedavne mračne prošlosti, i to postižu namjernim prikrivanjem činjenica, prekrajanjem povijesti, poluistinima i lažima, a organizirano poricanje zločina najuspješnije djeluje kada primijeni na već dobro pripremljeni nekritički um, primjećuju aktivisti nevladinih organizacija i dodaju "sustav djeluje skoro savršeno".