Ždrnja je optužen da je 20. studenoga 1991. u zarobljeničkom logoru u Sremskoj Mitrovici kao pripadnik Vojne policije tzv. JNA tukao zarobljenika hrvatskog branitelja Ivicu Pavića, koji je bio postrojen na zatvorskom dvorištu s ostalim zarobljenicima, kad ga je Milovan Ždrnja, iako je vidio da je ranjen u stopala obiju noga, udario pendrekom u zatiljak tako, da je Pavić izgubio svijest i pao na tlo.
U trenutku kad je Paviću prišao također zarobljeni i ranjeni hrvatski policajac Šimun Karlušić, Ždrnja je i njega udario pendrekom po leđima.
Optuženi Milovan Ždrnja nazočan je suđenju i brani se sa slobode.
Ratna i sadašnja ravnateljica vukovarske Opće bolnice dr. Vesna Bosanac u svjedočenju je potvrdila da je 20. studenog 1991., dva dana nakon sloma vukovarske obrane, odvedena u zatvor u Sremsku Mitrovicu u kojem je bila zatočena do 11. prosinca iste godine. U zatvoru ju je, kako je navela, ispitivao pukovnik čije prezime ne zna, ali zna da se zvao Branko. Također se sjeća da je jednom prilikom do nje došao muškarac odjeven u uniformu SNB koji je, kako je rekla, na sebi imao 'bijele remene' te se raspitivao za svog rođaka koji je ostao u Vukovaru. Dr. Bosanac je rekla kako se ne može sjetiti kako se zvala ni ta osoba ni rođak za kojeg se raspitivala.
Na upit zamjenika županijskoga državnog odvjetnika Zdravka Babića sjeća li se okolnosti predaje ratne bolnice iz Borovocommerza, kazala je kako je tek kad je došla na slobodni hrvatski teritorij 13. prosinca 1991. čula što se dogodilo u Borovocommerzu, ali ne zna kamo su odatle odvođeni zarobljeni civili i ranjenici.
Nakon svjedočenja dr. Vesne Bosanac sudac Nikola Bešenski prekinuo je glavnu raspravu koja se nastavlja 27. rujna saslušanjem novih svjedoka.