Postavljanje spomen ploče najavljivali za 16. kolovoza, na dan Svetog Roka, no od toga su odustali da bi je postavili u subotu navečer 21. kolovoza.
U natpisu na ploči stajalo je kako se postavlja "u spomen dr. Mili Budaku - hrvatskom rodoljubu - književniku i piscu romana, rođenom u Svetom Roku 30. kolovoza 1889., a ubijenom u Zagrebu 7. lipnja 1945. godine" te da su je podigli hrvatski rodoljubi iz emigracije i Domovine.
Već sama najava da će se u Svetom Roku postaviti spomen ploča Mili Budaku koji je bio ministar u vladi NDH, a kojeg su 1945. ubile komunističke vlasti nekoliko je tjedana u medijima i javnosti izazivala žestoke polemike.
Zagovornici postavljanja spomen ploče isticali su kako je riječ o velikom hrvatskom književniku o čijoj vrijednosti treba prosuditi književna kritika, da bi trebalo revidirati sudski proces koji je trajao samo jedan dan prije nego li je smaknut.
Protivnici postavljanja navodili su kako je riječ o "ideologu mržnje i inicijatoru rasnih zakona u NDH".
Prvotno odustajanje od postavljanje ploče na blagdan Svetog Roka biskup ličko-senjski Mile Bogović pozdravio je kazavši da ne treba poduzimati ništa što bi ogorčilo ili uvrijedilo druge. Pozvao je vjernike da sačuvaju svoje kršćansko i ljudsko dostojanstvo.
No, ploča je ipak potajice postavljena nakon čega je uslijedio niz osuda.
Postavljanje je osudila hrvatska Vlada Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, većina hrvatskih parlamentarnih i izvan parlamentarnih stranaka, udruge i pojedinci.
No, javnosti je nakon toga više od 120 sveučilišnih profesora, znanstvenih, kulturnih i javnih djelatnika i akademika 23. kolovoza uputilo apel u kojem su zatražili da RH i njezina nadležna tijela po službenoj dužnosti pokrenu obnovu političkih procesa održavanih u doba komunističke i drugih totalitarističkih vlasti, pa tako i procesa protiv M. Budaka iznoseći do tada u javnosti nepoznate podatke o životu i djelu Budaka i sudbini njegove obitelji među kojima i to da je smaknut nakon sudskog procesa koji je trajao samo jedan dan.
Na to je tridesetak javnih djelatnika, književnika i novinara, predvođena Borisom Dežulovićem napisalo svoj apel u kojem su se u neuobičajenoj formi iznoseći razloge zašto "treba podići spomenik Mili Budaku" , u istom stilu zaključili - "podignimo spomenik Mili Budaku u zrak".
U svojoj reakciji na prvi apel predsjednik Mesić je rekao "kako nitko ne može dokazati da Mile Budak nije bio u kvislinškoj vladi NDH, koja je donijela rasne zakone po kojima je ubijeno tisuće ljudi, te da je točno i da suđenje Budaku nije imalo današnje standarde, ali da se to više ne može rješavati.
Slučaj postavljanja spomen-loče Mili Budaku test je za hrvatsku Vladu i HDZ, izjavio je direktor Centra Simon Wiesenthal u Jeruzalemu Efraim Zuroff poručivši da nije dovoljna samo osuda već je potrebno ploču i ukloniti.
U Hrvatskoj je Vladi, u utorak 24. kolovoza rečeno da se traže pravni načini kako bi se spomen ploča uklonila.
Naime, nametnulo se pitanje tko je zadužen za uklanjanje spomenika i na čijem je zemljištu postavljen.
Taj slučaj otvorio je i pitanje općenito nadležnosti postavljanja ili uklanjanja spomen obilježja, kao i imena ulica koje nose naziv po književniku Mili Budaku.
Lokana vlast općine Lovinac u kojoj je Sveti Rok zbog postavljanja spomenika M. Budaku podnijela je kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja.
Odluku o uklanjanju spomenika Mili Budaku u Svetom Roku i Juri Francetiću u Slunju Vlada je donijela na sinoć održanoj izvanrednoj sjednici na temelju članka 107. Ustava RH u kojem stoji da obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonima.
Priopćivši jutros tu odluku, kada su spomenici i uklanjani, Vlada je istaknula da ju je donijela iz razloga jer je njihovo postavljanje suprotno izvorišnim osnovama Ustava RH te šteti ugledu i interesu RH koje je Vlada dužna štititi.
Istodobno je zadužila Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo kulture da izrade nacrt zakona o spomenicima, a Ministarstvo pravosuđa da u roku od osam dana pripreme izmjene i dopune Kaznenog zakona kojim će se zabraniti promicanje i veličanje totalitarnih ideologija (fašizma, komunizma, i drugih).
Uklanjanje spomenika za što su bila zadužena ministarstva unutarnjih poslova te zaštite okoliša i prostornog uređenja prošlo je bez izgreda, tek uz pokoje verbalno negodovanje mještana.
Inicijatori postavljanja ploče Mili Budaku, bračni par Vidaković iz Kanade danas nisu bili u Svetom Roku.
Vladinu odluku pozdravio je hrvatski predsjednik Mesić, predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, a naišla je na odobravanje većine hrvatskih stranaka, nevladinih udruga i pojedinca.
Budak je bio ministar bogoštovlja i nastave u prvoj vladi NDH, a potkraj 1941. postaje poslanikom NDH u Berlinu, gdje ostaje do travnja 1943. Nakon povratka u Zagreb preuzima dužnost ministra vanjskih poslova, na kojoj ostaje do studenoga 1943. Nakon rata Vojni sud 2. armije osudio ga je na smrt te je pogubljen 7. lipnja 1945.
Spomenik Juri Francetiću podigli su u Slunju 4. lipnja 2000., na inicijativu jednog hrvatskog iseljenika članovi udruge "Hrvatski domobran" iz Slunja, Rakovice i Cetingrada.
Postavljanje je izazvalo osude svih razina vlasti, većine političkih stranaka, brojnih drugih nevladinih udruga, a naknadno je Građanski odbor za ljudska prava osnovao Odbor za uklanjanje spomenika Juri Francetiću.
Nekoliko pokušaja njegova uklanjanja izazvalo je prosvjede domobranskih udruga i dijela slunjskog stanovništva.
Francentić je bio je ustaški krilnik i zapovjednik ustaške Crne legije. Prvi put mu je u tom gardu spomenik postavljen 1943., a uklonjen je nakon Drugog svjetskog rata.