Grupacija proizvođača vapna unutar strukovnog Gospodarsko interesnog udruženja za proizvodnju, preradu i promet mineralnim sirovinama (GIU PROMINS), drži da se time ne bi postigao nikakav učinak u smanjenju tog stakleničkog plina u zraku. Stoga predlažu odgodu te dodatna savjetovanja s relevantnim stručnim institucijama u zemlji te drugim europskim zemljama.
Po podacima GIU-a, naknada za emisiju ugljičnog dioksida u prvoj bi se godini po toni emitiranog plina plaćala 9 kuna, a slijedeće godine 12 kuna.
U GIU PROMINS-u ističu kako će tom uredbom biti pogođeni i veliki gospodarski subjekti, poput HEP-a i INA-e, no da će najviše biti pogođena upravo njihova industrija, jer će primjena takve naknade utjecati na konkurentnost njihovih proizvoda u odnosu na susjedne zemlje, u kojima nema takvih nameta.
Iz Udruženja vapna pojašnjavaju da će se njima naplaćivati isključivo emisije ugljičnog dioksida uzrokovane izgaranjem goriva, jer se jedino na taj dio ukupne emisije može utjecati odabirom alternativnim energenata. Pojašnjavaju nadalje kako u njihovom slučaju CO2 nastaje tijekom tehnološkog procesa proizvodnje živog vapna, kao neizbježna posljedica kemijskog procesa te da u svijetu do sada nije otkriven niti jedan drugi način proizvodnje vapna.
Dodaju kako je glavna svrha ekoloških nameta trebala bi biti da se ona ulože natrag u gospodarstvo, financiranjem projekata za smanjenje emisije tog plina, što u slučaju proizvodnje vapna nije moguće, jer ne postoji alternativni način proizvodnje te sirovine.
Udio emisije CO2 uzrokovane proizvodnjom vapna u Hrvatskoj je zanemariv i čini oko 0,5 posto u ukupnoj emisiji tog plina iz svih izvora u zemlji te je u odnosu na druge europske zemlje emisija CO2 po stanovniku u Hrvatskoj u prosjeku niža i za 70 posto, a tu je emisiju moguće reducirati jedino zabranom proizvodnje vapna, stoji u priopćenju GIU PROMINS-a.
To je, dodaju, neprihvatljivo jer bi se uništilo poduzetništvo i stotine radnih mjesta, "zapljusnulo bi nas inozemno vapno, koje Mađari, primjerice, proizvode na samoj granici s Hrvatskom i ne plaćaju nikakve namete, a CO2 se širi ne pitajući za granice".
U Hrvatskoj postoje 4 tvornice za proizvodnju vapna - u Siraču, Drnišu, Ličkom Lešću i Raši, a 40 posto vapna proizvedenog u Hrvatskoj se izvozi, uz gotovo stopostotno podmirenje domaćih potreba za vapnom, zaključuju proizvođači.