Tog dana (prije bitke kod Lepanta) velika je turska sila pod zapovijedanjem alžirskoga potkralja Uluza Alije napala Korčulu.
Iako je grad bio pod vlašću Mletaka, knez i plaćena vojska su pobjegli. Korčulane je za obranu pripremio i uspješno vodio arhiđakon – svećenik Antun Rozanović. Topovima (neki su još izloženi na gradskim zidinama), kamenjem i vrelim uljem turska je vojska odbijena.
Sačuvani Rozanovićev dnevnik govori da je iznenada počelo jako nevrijeme i oštetilo tursko brodovlje, koje je pronašlo zaštitu u zaljevu Svetom Nikoli, gdje su opustošili to predgrađe i samostan dominikanaca.
Kad se učinilo da bi napadači mogli ući u grad preko te uvale, snalažljiva obrana potpomognuta jakim nevremenom, praćenim vjetrom, kišom, grmljavinom i valovima, uspjela je zaustaviti tursku mornaricu, te su Turci, s velikim gubicima brodova i posade, morali odustati od osvajanja Korčule.
Ta se pobjeda u Korčuli smatra jednim od najvažnijih datuma u povijesti, a vjeruje se da je Gospa uslišila molitve i pomogla da se grad obrani.
Proslava današnjeg blagdana Velike Gospe počela je jutarnjom zavjetnom misom u Gospinoj kapelici, pokraj glavnog ulaza u Korčulu, izgrađenoj u spomen na obranu Korčule od Turaka po Gospinu zagovoru, jer je na tome mjestu Rozanović održao propovijed i hrabrio građane.
Svečana misa i procesija bile su u obnovljenome dominikanskom samostanu, a predvodio ih je otac dominikanac Zvonko Knežević iz Zagreba.
Svetkovinu Velike Gospe na Korčuli pratili su i mnogobrojni turisti, posebice iz Italije.