Predstavljanje je priređeno u dubrovačkoj crkvi Domino a održano je ovih ovih dana u sklopu popratnoga programa 55. Dubrovačkih ljetnih igara.
Kako je u današnjem priopćenju objasnio profesor Ivan Golub, jedan od trojice znanstvenika zaslužnih za objavljivanje toga epohalnog Kašićeva djela tiskanoga prije pet godina, crkva Domino nije odabrana slučajno kao mjesto na kojemu će se ta knjiga predstaviti Dubrovčanima i njihovim gostima.
Naime, navodi profesor Golub, na predstavljanju je intendant Dubrovačkih ljetnih igara Ivica Prlender podsjetio da je Kašić baš u toj crkvi držao vjersku pouku dubrovačkim gospođama, ali i pučankama.
Dodao je da su on i Prlender zajedno s dubrovačkim biskupom msgr. Želimirom Puljićem već dugo vremena dogovarali da se Kašićeva hrvatska Biblija predstavi i u Dubrovniku.
Ipak, napominje Golub, stjecajem prilika to se dogodilo baš 2004., odnosno 375 godina nakon što je Kašić u Dubrovniku završio prijevod Novoga Zavjeta i posvetio ga tadašnjem dubrovačkom biskupu Tomi Cellesiju.
Jer, ističe profesor Golub, Kašićevu je vlastoručnu posvetu biskupu Cellesiju koja nosi latinski nadnevak "U Dubrovniku 10. veljače 1629." otkrio tek nedavno i to je otkriće prvi put javno podijelio s nazočnima na predstavljanju Kašićeve Biblije.
Tako se, zaključuje Golub, predstavljanje Kašićeve Biblije u Dubrovniku zapravo nije održalo sa zakašnjenjem nego s povlaštenim povodom - o 375. obljetnici dovršenja hrvatskoga prijevoda Novoga Zavjeta u Dubrovniku.
Golub je nazočne upoznao i sa sudbinom Kašićeve Biblije. Tako je spomenuo odluku pape Urbana VIII. da je Kašićev prijevod Biblije na hrvatski suvišan, usprkos zalaganju biskupa Cellesija da je taj prijevod prijeko potreban. Ali, istaknuo je i činjenicu da je daleki Cellesijev nasljednik dubrovački biskup Želimir Puljić darovao baš Kašićevu napokon tiskanu Bibliju Urbanovu dalekom nasljedniku papi Ivan Pavao II. za njegova posjeta Dubrovniku u lipnju prošle godine.
Da je pak, smatra profesor Ivan Golub, "Kašićeva Biblija bila tiskana kada je i prevedena, davno bismo imali hrvatski standardni jezik i ne bi bilo ni Vukova niti Gajeva standarda".