Zasad nije objavljen uzrok smrti legendarnog američkog glumca, kojem su prošle godine dijagnosticirani ozbiljni problemi sa srcem.
Brando je u kazalištu debitirao 1944., a na filmu se pojavljuje od 1950. godine.
Zvijezdom je postao ulogom Stanleyja Kowalskog u "Tramvaju zvanom žudnja" (1951.), za koju je zaslužio prvu od osam nominacija za Oscara.
Za mnoge će zauvijek ostati "Divljak" (1953.), grub, osjećajan i muževan buntovnik bez razloga. Tom je ulogom inspirirao čitavu generaciju bitnika i pobunjenika, uključujući Jamesa Deana.
Karijeru su mu obilježile uloge markantnih, često senzibilnih i emocionalno rastrzanih junaka različitih žanrova, npr. Marka Antonija u "Juliju Cezaru", radnika suprotstavljenog sindikatima i mafiji u filmu "Na dokovima New Yorka" (1954.), za koju je nagrađen Oscarom, te nacista u "Mladim lavovima " (1958.).
Tijekom 60-ih godina popularnost mu opada, a u sam vrh ponovno se vraća u 70-ima filmovima "Kum" (1972.), za kojeg osvaja drugog Oscara, i "Posljednji tango u Parizu". Kasnije se najčešće pojavljuje u sporednim, no ne manje zapaženim ulogama.
Tijekom burne karijere često je kritizirao Hollywood i njegov lažni sjaj. Godine 1973. odbio je tako primiti svojeg drugog Oscara u znak prosvjeda protiv načina na koji se u Sjedinjenim Državama postupa s Indijancima. Kasnije je priznao da ne zna što se dogodilo s nagradom.
Glumačku slavu posljednjih je godina zasjenio ekscentričnim izbjegavanjem javnosti, obiteljskim skandalima i financijskim problemima.
Christian Brando, njegov sin iz prvog braka, s engleskom glumicom Annom Kashfi, osuđen je na 10 godina zatvora zbog ubojstva mladića svoje polusestre Cheyenne 1990. godine. Cheyenne je 1995., u 25. godini života, počinila samoubojstvo.
Financijske poteškoće pratile su ga do samog kraja, iako je za kratko pojavljivanje u "Supermanu" 1978. dobio za ondašnje prilike nevjerojatnih 14 milijuna dolara.
Milijune dolara uložio je u Tetiaroau, pacifički atol koji je kupio 1966. i na kojem je proveo većinu vremena 80-ih godina, ostvarivši svoju dječačku fascinaciju Tahitijem, probuđenu ulogom u "Pobuni na brodu Bounty" (1962.).
Filmove je, kazao je, snimao samo radi novca. "Gluma je isprazna i beskorisna profesija", smatrao je.
Marlon Brando rođen je 3. travnja 1924. u Omahi, u saveznoj državi Nebraski, u obitelji trgovca i glumice koja je vodila mjesnu dramsku družinu. Roditelji su ga poslali na vojnu akademiju u Minnesoti, otkuda je ubrzo izbačen. Nakon toga se uputio u New York, gdje su mu dvije sestre studirale umjetnost i glumu. Odlučio se za glumu, studirajući kod poznate Stelle Adler u Actor's Studiju.
"Marlon nikada zapravo nije morao učiti kako se glumi. Jednostavno je znao", rekla je jednom Adler. "Od početka je bio univerzalan glumac. Ništa ljudsko nije mu bilo strano", rekla je.
"Bio je pun mržnje, čežnje, nepovjerenja", prisjeća se redatelj Elia Kazan. "No, izvana je bio nježan i dobar", dodao je.