"Sredstva se dodjeljuju kao i prije, u vrijeme socijalizma - polovinu daje grad, polovinu republika, i, naravno, dio dolazi od sponzora", tumači Dovniković, napominjući da se "sponzorska sredstva dobivaju jako teško i da zasad nisu velika".
Što se tiče udjela hrvatskih filmova na festivalu, "međunarodna selekcija bila je vrlo stroga i objektivna", naglašava Dovniković, primjećujući istodobno da je u konkurenciji bilo "dovoljno slabijih filmova i mislim da je bilo mjesta za više naših djela".
"Naime, protekle dvije godine u Hrvatskoj su se pojavili filmovi koji pokazuju da dolazi do obnove 'Zagrebačke škole'. Nažalost, u ostalim bivšim jugoslavenskim republikama to još uvijek nije slučaj", tumači on u razgovoru za beogradski list.
Uočivši pojavu sve većeg broja privatnih studija koji rade jako dobre crtane filmove, Dovniković dodaje da je obično riječ o "računalnim studijima u kojima nema glomazne i skupe opreme koja je i dalje ostala u Zagreb filmu", prenose "Večernje novosti".
"Nažalost, već 1991. došlo je do poteza u upravljanju te naše poznate kuće koji su poremetili proizvodnju animiranih filmova. Promjene u zemlji mogle su proći bezbolnije da se smišljenije pazilo na kontinuitet, ali poznato je što se sve negativno događalo u čitavoj hrvatskoj kinematografiji - od privatizacije, preko nebrige za filmske radnike i stvaratelje do postavljanja nedoraslih osoba da vode kinematografiju", ističe Dovniković.
Kritizirajući prijedloge o privatizaciji Zagreb filma, on upozorava da bi to poduzeće moralo ostati u sferi umjetničkih ustanova kao središte razvoja umjetnosti animacije i okupljalište starih i novih kadrova, prenose "Večernje novosti".