Skupština je, međutim, prihvatila ocjenu stečajnog upravitelja Vedrana Šeparovića koji je ocijenio da "Dalmacija" nije sposobna za nastavak proizvodnje, jer bi za njezino ponovno pokretanje bilo potrebno ulaganje od oko 15 milijuna eura.
Osim toga, tvrtka je početkom prošle godine izgubila i koncesiju na pomorsko dobro, tj. luku za posebne namjene u krugu poduzeća, zbog čega tu više ne bi mogli pristajati brodovi sa sirovinom, već u Pločama zbog čega bi umnogome narasli transportni troškovi.
Pokretanju proizvodnje u prilog ne ide ni to što je u međuvremenu Općina Dugi Rat prostornim planom područje na kojem je tvornica odredila za turističku namjenu.
Ta je tvornica do 1990. zapošljavala gotovo dvije tisuće ljudi, u financijske je teškoće upala sredinom devedesetih zbog teškoća u opskrbi strujom, prometne izoliranosti i zatvaranja bivšeg jugoslavenskog tržišta. Tvornica se neuspješno pokušala preorijentirati na druge proizvode, no gubici su iz godine u godinu rasli, sve do proglašenja stečaja u rujnu 2001. što je dočekalo preostalih petstotinjak zaposlenih. Od tada su se promijenila čak četiri stečajna upravitelja među kojima i Blanka Tuđen Mazuth, protiv koje je potkraj prošle godine USKOK pokrenuo istragu o financijskim malverzacijama u stečajnom postupku.
Najveća su potraživanja države koja preko svojih fondova i ustanova potražuje više od sto milijuna kuna.
Radnicima je od 60 milijuna kuna priznatih potraživanja do sada isplaćeno 15,8 milijuna kuna za otpremnine u nultom isplatnom redu, zahvaljujući pozajmici Fonda za privatizaciju.
Skupština vjerovnika upoznala se i s izvješćem financijskog vještaka o okolnostima poslovanja i rada bivša tri stečajna upravitelja, koji je utvrdio kako ne postoji cjelovita poslovna dokumentacija, te da "zbog nekonzistentnog vođenja poslovnih knjiga, u ovom trenutku, nije moguće utvrditi točnu vrijednost imovine stečajnog dužnika".
(Hina) xdstr yds