ZAGREB, 26. siječnja 2004. (Hina) - Najnoviji dvojezični broj "Časopisa za suvremenu povijest" (hrvatsko-engleski) koji izdaje Hrvatski institut za povijest, tematski je posvećen Haškom sudu za bivšu Jugoslaviju i povjesničarima (ICTY
and historians).
ZAGREB, 26. siječnja 2004. (Hina) - Najnoviji dvojezični broj
"Časopisa za suvremenu povijest" (hrvatsko-engleski) koji izdaje
Hrvatski institut za povijest, tematski je posvećen Haškom sudu za
bivšu Jugoslaviju i povjesničarima (ICTY and historians).#L#
Časopis na početku objavljuje tekst Ksenije Turković s Katedre za
kazneno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta pod naslovom
"Povjesničari u potrazi za istinom o sukobima na prostoru bivše
Jugoslavije u svojstvu vještaka pred ICTY-em".
"Kada god je to moguće, sud bi se trebao susprezati od davanja
autoritativnih tumačenja povijesti te bi se trebao ograničiti na
utvrđivanje krivnje optuženika u određenom slučaju", piše Ksenija
Turković, napominjući kako suci "nisu osposobljeni za davanje
povijesnih tumačenja", jer takva tumačenja često imaju za posljedicu
"pojednostavljenje i osiromašenje povijesnog znanja".
Urednik časopisa Stjepan Matković u uvodniku ističe da ih je s
"historiografske točke gledišta" zanimao nastup afirmiranih
povjesničara iz različitih zemalja u svojstvu sudskih vještaka, koji
su svojim iskazima, svaki na svoj način, "pokušali objasniti povijesni
kontekst krvavog sukoba u BiH, pa i šire". Ovom prigodom, kako
dodaje, usredotočili su se na kazneni postupak protiv Darija Kordića i
Marija Čerkeza.
Objavljeni su vještački nalazi povjesničara Roberta J. Donia i Marka
Almonda, koje su kao vještaci tužiteljstva, odnosno obrane, izradili u
okviru slučaja Kordić. Članak vojnoga povjesničara Davora Marijana
njegov je vještački nalaz u slučaju Vinka Martinovića Štele. Članci
Mladena Ančića i Dalibora Čepula izrađeni su kao pomoć obrani za
pripremu svjedočenja vještaka povjesničara.
Robert J. Donia s istočnoeuropskog centra Sveučilišta Michigan bavi
se tumačnjem povijesnog razvoja odnosa u BiH od srednjovjekovnih
migracija do raspada Jugoslavije, s naglaskom na razdoblje 1990. i
1991. Osobito se osvrće na ratna zbivanja i aktivnosti međunarodne
zajednice. Kritički pristupa problemu uspostave Hrvatske zajednice
Herceg-Bosne i HVO-a, koje smatra izvorima muslimansko-hrvatskog
sukoba.
Mark Almond s Oriel Collegea, Oxfordskoga sveučilišta, opisuje
stereotipe o Hrvatima u zapadnoj javnosti, objašnjava
hrvatsko-muslimanske odnose, ukazuje na razne oblike protuhrvatske
promidžbe i raspravlja o raspadu Jugoslavije.
"Prejednostavno je prikazivati muslimane samo kao žrtve", tvrdi
Almond, koji napominje da su njihovi politički i vojni vođe "bili
sposobni pokrenuti vojne akcije kojima je kršeno ratno pravo".
"Da bi se shvatili tragični događaji sredinom travnja 1993., tvrdnje
niti jedne strane koja je u njima sudjelovala ne smiju se uzeti zdravo
za gotovo. Svi oni, uključujući očito i britanske vojnike u sastavu
UNPROFOR-a, imali su, a možda imaju i danas, vlastite političke
ciljeve", napominje Almond.
Urednik časopisa ističe da su smatrali korisnim objaviti te članke s
heterogenim gledištima da bi potaknuli razmišljanje o tome koliko su
oni kvalitetni historiografski radovi i jesu li možda tendenciozno
sastavljeni da bi isključivo poslužili obrani ili optužbi u pojedinim
slučajevima.
Istodobno izražava nadu da će nastaviti s izdavanjem neobjavljenih
iskaza povjesničara vještaka te da će potaknuti reagiranja kako bi se
stekla još potpunija slika o spornim pitanjima iz starije i novije
povijesti BiH i Hrvatske.
Matković smatra da je Haški sud otvorio još jednu temu važnu za
povjesničare - selektivno objavljivanje službenih dokumenta, uglavnom
transkripata tonskih zapisa razgovora pojedinih političara, budući da
iznošenje povjerljivih dokumenta do sada nije bio čest slučaj jer su
sve države, uključujući i demokracije zapadnog tipa, strogo nadzirale
tajnost svojih službenih dokumenata, a kada su već otvarale svoje
tajne arhive, na tome su radile vrlo oprezno.
(Hina) mc