ZAGREB, 19. siječnja (Hina) - Knjigu Josipa Lisca "Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja" upravo je objavio zagrebački nakladnik Golden marketing - Tehnička
knjiga.
ZAGREB, 19. siječnja (Hina) - Knjigu Josipa Lisca "Hrvatska
dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog
narječja i hrvatski govori torlačkog narječja" upravo je objavio
zagrebački nakladnik Golden marketing - Tehnička knjiga.#L#
Prva knjiga trosveščane hrvatske dijalektologije obrađuje
štokavsko, a druge dvije, čiji se izlazak tek očekuje, čakavsko i
kajkavsko narječje.
Hrvatski štokavski govori većinom se jasno razlikuju od ostalih
govora štokavskog narječja svojim posebnim zapadnim značajkama i
svojim vezama s čakavskim i kajkavskim govorima, piše Lisac.
Zapadna štokavština graničila je prije velikih seoba (16. i 17.
stoljeće) s kajkavskim i čakavskim narječjem, a granica između
dviju štokavština najvjerojatnije je išla Dunavom pa zatim do
područja nešto zapadno od Drine i dalje nedaleko od današnje Foče.
Odatle je granica išla prema Neretvi, ali tako da je Neretva s
okolicom bila u zapadnoj štokavštini; zatim je odijelila
zapadnoštokavsko Dubrovačko primorje od zaleđa i izlaza na more u
Boki kotorskoj. Bokeljski Hrvati vjerojatno su imali govor
zapadnoštokavskoga tipa, piše Lisac.
Nakon što je odredio prostiranje štokavštine i granice između
istočnih i zapadnih govora, autor je obradio osnovne značajke
štokavskoga narječja: vokalizam, konsonantizam, prozodiju,
morfologija, sintaksu i leksik.
Narječje je klasifikacijom podijeljeno na dijalekte kao što su
nenovoštokavski arhaični šćakavski slavonski dijalekt, zapadni
novoštokavski ikavski dijalekt, nenovoštokavski ijekavski
šćakavski istočnobosanski dijalekt, novoštokavski (i)jekavski
istočnohercegovačko-krajiški dijalekt, nenovoštokavski
ijekavski zetsko-južnosandžački dijalekt, novoštokavski ekavski
šumadijsko-vojvođanski dijalekt, nenovoštokavski ekavski
kosovsko-resavski dijalekt i vlahijska oaza.
Kako hrvatska manjina na Kosovu i jedan dio Hrvata u Rumunjskoj
govore torlačkim narječjem, autor je ukratko prikazao i osnovne
značajke toga narječja.
Hrvati su uglavnom govornici četiriju štokavskih dijalekata
(slavonskog, zapadnog, istočnobosanskog i istočnohercegovačko-
krajiškog) dok zetsko-južnosandžačkim danas govore bokeljski
Hrvati, kosovsko-resavskim rekaški Hrvati u Rumunjskoj,
vojvođanskim iločki Hrvati, a tzv. vlahijska oaza obuhvaća 12 sela
južnoga Gradišća u Austriji.
Torlačkom pak narječju pripadaju govori karaševskih, janjevačkih i
letničkih Hrvata.
Iza svakoga poglavlja objavljena je literatura, a posebice vrlo
opsežna za četiri hrvatska štokavska dijalekta. Na kraju knjige su
priložene dijalektološke karte.
Josip Lisac (1950.) je profesor na Sveučilištu u Zadru, do sada je
objavio više knjiga, među kojima, "Hrvatski jezik i njegovi
proučavatelji", "Hrvatski dijalekti i jezična povijest" i
"Hrvatski govori, filolozi, pisci".
(Hina) mk mc