U želji da se sačuva trajna uspomena na velikoga hrvatskog glazbenika Ivu Robića, koji je umro 2000., njegova supruga Marta Robić danas je potpisala darovni ugovor kojim Muzeju grada Zagreba (MGZ) ostavlja dio Robićeve obiteljske ostavštine.
Među darovanim stvarima su Robićevi profesionalni trofeji, nagrade, zlatne ploče i različiti predmeti iz obiteljske ostavštine koji će, kako je najavio ravnatelj MGZ-a Vinko Ivić, nakon obrade biti izloženi u sklopu projekta "Zagrebačke glazbene legende".
Ivo Robić jedna je od najistaknutijih osoba hrvatskoga glazbenog života druge polovice 20. stoljeća, istaknuo je njegov prijatelj i suradnik Stjepan Mihaljinec, dodajući kako je on "bio uzor generacijama vokalnih solista 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća".
Rođen je godine 1923. u Garešnici, studij prava je upisao je na zagrebačkom Sveučilištu, a usporedno je pohađao glazbenu školu.
Pretpovijest Robićeve diskografije zabilježena je na dva albuma izvornih tonskih zapisa od godine 1941. do 1945. u seriji ploča "Glazbeni spomenar". Od godine 1949. do 1958. Jugoton je izdao 62 visokotiražne singl-ploče i tri long-play ploče.
Briljirao je na kultnoj terasi opatijskoga hotela "Kvarner", gdje ga je zamijetio vodeći producent, aranžer, skladatelj i dirigent diskografske produkcije "Polydor Bert Kempfert", a tim poznanstvom počinje Robićev svjetski uspon.
Godine 1959. u Polydorovu studiju u Hamburgu snima svjetsku uspješnicu "Morgen" te postaje prvim hrvatskim izvoznim simbolom pop-glazbe. Robić je autor hrvatskih evergreena kao što su "Srce laku noć", "Samo jednom se ljubi", "K'o nježan cvijet", "Ne plači", "Ja ću doć'", "Za tobom čeznem" i drugi.
Za svoj rad dobio je mnoga priznanja i nagrade, među kojima su: Zlatna ploča Polydora, Skulptura lava Radio Luxemburga, Zlatni glas Sjevernonjemačkoga radija i Zlatna ptica Jugotona.
(Hina) xkt ymc