Danas je grad Nuernberg praktički sinonim za put koji je od kraja Drugog svjetskog rata prošlo međunarodno pravo. Sud u Nuernbergu osnovali su Saveznici nakon završetka Drugog svjetskog rata, a Sud, na kojem su sudili suci iz SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, SSSR-a i Francuske, vodio je američki sudac Robert Jackson.
Pred međunarodnim sudom sudilo se 22 nacističkih čelnika, među kojima su bili i Hermann Goering, Rudolf Hess i Joachim von Ribenntrop. Nacistički čelnici, među kojima nije bilo Adolfa Hitlera, koji je pred sam kraja rata u Berlinu počinio samoubojstvo, odgovarali su za tri glavne točke optužnice: zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločine protiv mira.
Saveznici, na čelu s Amerikancima, nisu slučajno izabrali Nuernberg kao mjesto suđenja nacistima. Nuernberg je bio Hitlerov grad, mjesto na kojem su nacisti prije samog početka Drugog svjetskog rata donijeli rasne zakone i započeli s provedbom svojih ideja.
Staljin se protivio tom izboru, i želio da se u Berlinu organizira proces-spektakl koji je prema sovjetskim načelima trebao biti ekspeditivan. Da bi zadovoljili Staljina, Saveznici su Berlin proglasili službenim i fiktivnim sjedištem Suda.
Sigurnosne mjere su na suđenju bile bez presedana, a sudnica je podzemnim tunelom bila povezana sa zatvorom u kojem su zatvorenike nadzirali 24 sata što ipak nije spriječilo drugog čovjeka nacističkog režima Hermanna Goeringa, da 15. listopada 1946. počini samoubojstvo.
Suđenje je pratio i veliki broj novinara i književnika - njih 350. Među njima bili su američki književnici John Steinbeck i Ernest Hemingway, njemački pisac Erich Kaestner, te budući njemački kancelar Willy Brandt.
Suđenja su prevođena na njemački, engleski, francuski i ruski, a svi su optuženici, koji su se pred sucima pojavili u nacističkim uniformama, izjavili da se ne osjećaju krivim. Hitlerov arhitekt Albert Speer jedini je koji je priznao dio krivnje i tako izbjegao smrtnu kaznu.
Suđenja su trajala do 30. rujna 1946. godine, a završila su s 12 smrtnih kazni. Jedanaest nacističkih čelnika obješeno je, a njih sedmorica osuđena su na dugogodišnje zatvorske kazne.
Protokoli suđenja zapisali su više od 4 milijuna riječi, u arhivama suđenja ostalo je 7.300 metara filma, 1.500 stranica, 300.000 svjedočanstava pod zakletvom, a saslušano je 236 svjedoka.
"Nikada ne smijemo zaboraviti da će zapisi prema kojem mi danas sudimo ovim optuženicima biti zapisi prema kojem će povijest nama suditi sutra", kazao je sudac Jackson otvarajući procese.
Nuernberg je bilo prvo suđenje za ratne zločine pred jednim međunarodnim sudom. Prema Jacksonovom pristupu, smatraju analitičari, bilo je jasno da su se Saveznici, posebice Amerikanci, nadali da će to suđenje poslužiti kao model za budući međunarodni pravosudni sustav sa stalnim međunarodnim kaznenim sudom koji bi se trebao baviti slučajevima poput genocida i zločina protiv čovječnosti.
Stručnjaci smatraju da je Nuernberg postavio temelje za sve daljnje procese protiv kršenja ljudskih prava, od suđenja za zločine na području bivše Jugoslavije, do suđenja za genocid u Ruandi, pa sve do procesa protiv bivšeg iračkog diktatora Sadama Huseina.