Upitan kako gleda na Pinterove drame danas te njihovu aktualnost s obzirom na najnovije trendove u kazalištu, Batušić je izrazio žaljenje što se one ne izvode češće u Hrvatskoj.
Odluku o ovogodišnjoj Nobelovoj nagradi za književnost Haroldu Pinteru priopćila je Švedska akademija u Stockholmu 13. listopada. Nagrada bi dobitniku trebala biti uručene 10. prosinca u Stockholmu, tradicionalno na dan smrti utemeljitelja nagrade Alfreda Nobela (1883.-1896.).
Redatelj i dugogodišnji ravnatelj zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog kazališta Georgij Paro ističe kako je Pinter zaslužio Nobelovu nagradu za svoj dramski opus, ali da ne razumije njegovo stajalište o Slobodanu Miloševiću i razmišljanja o ratnim zbivanjima na području bivše Jugoslavije.
Redatelj Paro je bio prvi u Hrvatskoj koji je 1954. u tadašnjem zagrebačkom Dramskom kazalištu režirao Pinterovu dramu "Ljubavnik".
Kako je ocijenio, "ta je drama tada izazvala dosta čuđenja i negodovanja jer se radilo o neuobičajenoj dramaturgiji apsurda za ono vrijeme".
Napomenuo je kako je Pinter tada smatran nemoralnim piscem, jer je odlučno prikazao neke lažne situacije u ljudskom životu, što za ondašnje socijalističko čistunstvo nije bilo prihvatljivo. Po Parovim riječima to je bila dobra predstava, koja je naišla na dobar odjek publike i kritike.
Nakon dvije godine redatelj Paro je na Maloj sceni HNK u Zagrebu režirao drugo Pinterovo djelo, "Povratak", koje je također bilo dobro prihvaćeno.
"Ta je predstava sredinom šezdesetih godina na sarajevskom MESS-u dobila Zlatnu masku, najveće priznanje toga festivala, koje je dodjeljivalo sarajevsko Oslobođenje", podsjetio je.
Georgij Paro posjeduje korespondenciju s Pinterom, pet-šest pisama, a posredovao je kod Pintera da pošalje izvornu verziju svoje neobjavljene priče za ondašnji časopis "Gorgonu" koji je izdavao slikar Josip Vaništa.
Batušić se sjeća kako se u mladosti bavio kazališnom kritikom te pisao za časopis "Republiku". "Moja prva kritika bila je upravo kritika Pinterovih 'Ljubavnika' u režiji Georgija Para u zagrebačkom Dramskom kazalištu", izjavio je Batušić.
Batušić vrlo visoko ocjenjuje Pinterovo dramsko djelo, no što se tiče njegovih političkih procjena, drži ih bizarnim. Osim Pintera bilo je i drugih velikih pisaca koji su mislili na isto tako bizaran politički način, dodao je.
Osim prijevoda njegovih drama za kazališne izvedbe, Pinterove drame u Hrvatskoj nisu objavljivane kao zasebno izdanje.
Pinter je rođen 10. listopada 1930. u Londonu, a svoje najveće uspjehe na kazališnim daskama slavio je šezdesetih i sedamdesetih godina. Stoga kazališni kritičari u svijetu smatraju da Nobelova nagrada Pinteru dolazi 30 godina prekasno.
"Napisao sam 29 kazališnih komada i vjerujem da je to jednostavno dosta", rekao je u prigodi djelomična odustajanja od pisanja.
Nakon razdoblja velikog uspjeha o Pinteru se malo čulo sve do polovice 80-ih kada se ponovno javio kao politički autor.
U esejima i pjesmama napadao je socijalnu politiku tadašnje britanske predsjednice Vlade Margaret Thatcher, a danas je oštar protivnik američke i britanske politike prema Iraku. Pinter se proteklih godina zauzimao za progonjene novinare i književnike, a glede prostora bivše Jugoslavije ostao je oštar kritičar NATO-ovih napada na Srbiju.
Bio je i jedan od potpisnika peticije tzv. Međunarodnog komiteta za obranu Slobodana Miloševića, kojom se 2001. zahtijevalo puštanje bivšega srbijanskog predsjednika i haškoga optuženika na slobodu.
Osim Harolda Pintera, u proteklih pet godina s Nobelovom nagradom su ovjenčani Elfriede Jelinek (2004., Austrija), John Marie Coetzee (2003., Južnoafrička Republika), Imre Kertesz (2002., Madžarska), Vdiadhar Surajprasad Naipul (2001., Trininad/Velika Britanija) i Gao Xingjian (2000., Kina/Francuska).