"Mogućnost otoka", znanstvenofantastični roman o opsjednutosti starenjem i snu o vječnoj mladosti, prošaran radikalnom kritikom našeg društva kako ga vidi cinični humorist, istodobno je izdan u Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj i nekoliko anglosaksonskih zemalja.
Houellebecq je, nakon dodjele nagrada, rekao kako nije "iznenađen sadašnjim urbanim nasiljem ali da nema "mišljenje o pozadini jer nije dovoljno dugo živio u predgrađu".
Houellebecqa se smatra jednim od najinovativnijih pisaca desetljeća. Njegova su djela prevedena na 35 jezika i trenutačno je najprevođeniji francuski autor. U svojim djelima naglašava bijedu "prosječnog čovječanstva", francuskog i europskog, frustriranog i bez kulture, slomljenog u hipernatjecateljskom društvu.
Autor "Elementarnih čestica", "Širenja područja borbe" i "Platforme" bio je favorit za najugledniju francusku književnu nagradu Goncourt, ali ga je tom prigodom pobijedio Francois Weyergans ("Tri dana kod moje majke").
Nagrada Interallie općenito se dodjeljuje novinaru. Član žirija Jacques Duquesne objasnio je kako nagrada samo "prvenstveno" ide novinaru. Omiljeni francuski pisac Sebastien Japrisot dobio je tu nagradu 1991. za "Dugu nedjelja zaruka" premda nije novinar.