Europska unija je tijekom devedesetih godina, nakon raspada Jugoslavije s kojom je imala dogovoren program ekonomske suradnje, nastojala pronaći prikladnu dugoročnu vanjskopolitičku strategiju za razvijanje političkih, gospodarskih i institucionalnih odnosa s državama jugoistočne Europe.
Osobito je značajan bio doprinos Unije u dostavljanju humanitarne pomoći, te kroz aktivnosti Promatračke misije EZ. Mogućnost uspostavljanja prvih institucionaliziranih odnosa RH i EU javio se kroz program Phare koji je međutim suspendiran nakon akcije Oluja.
Potom je uslijedilo nekoliko sušnih godina, sve do 1999. kada je započelo ponovno intenziviranje odnosa s Bruxellesom. Komisija je te godine predložila stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja za Albaniju, BiH, Hrvatsku, Makedoniju i SR Jugoslaviju, odnosno zemlje koje dotad nisu bile uključene u neki drugi mehanizam institucionalizacije odnosa.
U svibnju sljedeće godine Europska komisija izdaje pozitivan Izvještaj o izvedivosti o početku pregovora za SSP s Hrvatskom, a u studenom te godine, na Zagrebačkom summitu, počeli su pregovori između RH i EU o tom sporazumu. Sporazum se potpisuje 29. listopada 2001. u Luxembourgu i njime Hrvatska postaje potencijalni kandidat.
Ubrzo su se pojavili problemi oko ratifikacije toga SSP-a. U većini zemalja članica to je obavljeno bez ikakvih problema, ali su problemi nastali u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, zbog pitanja hrvatske suradnje s Haškim sudom, i Italiji, koja je zadnja ratificirala taj sporazum iz razloga koji su bili obrazloženi tehničkim poteškoćama. SSP je zbog toga stupio na snagu tek u veljači 2005.
U veljači 2003. Hrvatska predaje zahtjev za punopravnim članstvo tadašnjoj predsjedateljici EU-a Grčkoj. Europska komisija u travnju 2004. godine objavljuje pozitivan avis o hrvatskoj kandidaturi i predlaže da se Zagrebu da status kandidata i pokrenu pregovori o punopravnom članstvu.
U lipnju 2004. Europsko vijeće daje Hrvatskoj status kandidata, a u prosincu zakazuje početak pregovora za 17. ožujka 2005., uz uvjet pune suradnje s Haškim sudom. Dan prije predviđenog otvaranja pregovora, 16. ožujka, Vijeće EU donosi odluku o odgodi pregovora zbog ocjene o nedovoljnoj suradnji s Haškim sudom.
U travnju 2005. u Luxembourgu, premijer Ivo Sanader predstavlja EU-u Akcijski plan za rješavanje slučaja Gotovina.
U ponedjeljak navečer 3. listopada Radna skupina, ustanovljena za procjenu hrvatske suradnje s Haškim sudom, preporučuje nakon pozitivne ocjene haške tužiteljice Carle del Ponte Vijeću da se pregovori otvore što je prije moguće. To se i dogodilo u utorak 4. listopada nešto iza ponoći.