Istraživanje koje je vođeno među djecom na Novom Zelandu i čiji su rezultati objavljeni u "British Medical Journalu" pokazali su da je kod 77 posto predškolske djece, koja su liječena metodom poznatom pod nazivom "Lidocome programme", zabilježeno smanjenje mucanja.
Više od polovice djece koja su sudjelovala u ispitivanju ili 52 posto uspjelo je postići ono što znanstvenici nazivaju "minimalnim mucanjem".
Usporedba se provodila s kontrolnom skupinom predškolske djece čije mucanje nije bilo liječeno. Nakon devet mjeseci učestalost mucanja u kontrolnoj skupini smanjena je za prosječnih 43 posto, ali samo je 15 posto dostiglo minimalnu razinu mucanja.
Istraživanjem je utvrđeno da je "Lidcome programme" metoda postala manje učinkovita kada su djeca krenula u školu.
"Dulje čekanje da se provjeri je li prirodni oporavak moguć nije dobra opcija", istaknuli su znanstvenici navodeći "negativne socijalne i spoznajne" posljedice stanja u toj dobi te postojeću opasnost razvijanja kroničnog mucanja.
Mucanje pogađa pet posto djece i primjećuje se u dobri od tri do pet godina.