Prošle je godine u Hrvatsku uvezeno 16 milijuna pari obuće po cijeni od 10 i 15 dolara za par, a samo je Borovo, kao najkvalitetniji hrvatski proizvođač cipela, uvezlo milijun pari kineske obuće, rekao je Zidanić na konferenciji za novinare.
Zbog nelojalne konkurencije, naime, koja vlada između 712 poduzeća koliko ih je na tržištu, veliki dio direktora odlučuje se na uvoz robe jer je to za poduzeće jefitinije i tako zanemaruju vlastitu proizvodnju.
Zidanić je zadovoljan suradnjom s resornim Ministarstvom gospodarstva za razliku od prethodne Vlade koja za djelatnost nije učinila ništa. Prvi put ove će godine sa 20 milijuna kuna biti subvencionirane uspješne tekstilne tvrtke, čime bi svaki radnik trebao dobiti 500 kuna. Uz to zahvaljujući dobroj suradnji plaće u 2004. su rasle 4 posto a tijekom ove godine u stečaj nije otišlo ni jedno poduzeće.
Ipak, Zidanić smatra da se o plaćama, koje su sada vrlo niske, treba raspravljati unutar sektora jer je sektorski socijalni dijalog primjereniji potrebama konkurentnosti od dijaloga o plaćama na Gospodarsko-socijalnom vijeću (GSV).
Prosječna plaća u tekstilnoj i obućarskoj industriji iznosi od 2.200 do 2.400 kuna, no samo radnička plaća bez dodatka za prekovremeni rad je 1.900 kuna u obućarskoj i 2.000 kuna u tekstilnoj industriji.
Danas u tom sektoru radi 39.300 radnika, a u zadnjih pet godina broj zaposlenih smanjio se na 5.500. U 6 županija u djelatnosti radi 77 posto stanovništva.
Sindikat TOKG protivi se prijedlogu Nacionalnog kolektivnog ugovora za TOKG budući da se njime predlažu 100 posto veće plaće što je nerealno za očekivati. "Takve plaće bile bi veće od hrvatskog prosjeka, pa smatramo da trebamo razgovarati o onome što je realno", smatra Zidanić. Potpis na nacionalni KU, kojega je predložio predsjednik URSH-a Boris Kunst, bio bi kraj profesije jer bi se zbog nedostatka novca otvorio novi val stečajeva, smatraju u Sindikatu TOKG.