U tekstu "Što je Europa, Balkan i zavičaj?", objavljenu u časopisu "Klasje naših ravni" (3-4/2005.) subotičkoga ogranka Matice hrvatske za književnost, umjetnost i znanost, Purčar iznosi svoje uvjerenje kako će ujedinjena Europa poduprijeti šest književnih jezika i šest sjajnih vojvođanskih kulturnih tradicija.
Podsjeća kako je obiteljski vezan uz Sombor, Suboticu i Novi Sad, unatoč tomu što su njegovi predci osnovali po jedan Vojnić kod Zagreba i između Splita i Trilja.
"Bijaše i mjesto Vojnić kod Bačke Topole, ali ga je Kraljevina SHS pretvorila u Karađorđevo", napominje Purčar i dodaje kako je tada njegovoj obitelji Kraljevina oduzela i pedeset tisuća hektara zemlje te većinski kapital u bankama od Subotice, Sombora do Graza.
Nakon opetovane otimačine 1946., kako navodi, njegova obitelj više nije mogla poslovati kao veleposjednici i bankari.
"Kao osiromašeni slojevi stanovništva odali su se odvjetništvu, profesuri, arhitekturi, umjetnosti i obrađivanju sitnih posjeda na sjeveru Bačke", piše Purčar i upozorava kako otimačina zemlje i zapljene novca ne traju samo od 1946., nego kako se to u tranzicijskim zemljama i danas čini preko virtualnih banaka.
Osim Purčara u "Klasju" pišu i Balin Vukov, Lazar Merković, Milovan Miković, Lazar Francišković, Sanja Vulić, Nevenka Nekić, Remiđo Sošić, Robert G. Tilly, Dejan Ušumović, Milivoj Prćić, Jasna Ivančić, Jasna Melvinger, Zvonko Sarić, Đuro Vidmarović, Stevan Mačković, Olga Šram i Matija Evetović.