"Ja sam svoj iskaz dao već više puta i nemam tomu što dodati", kazao je Uglješa Bulović na upit predsjednice Vijeća Spomenke Tonković želi li nadopuniti iskaze koje je već dao u istrazi i na glavnoj raspravi u prvom postupku 2002. godine.
Sutkinja Tonković pročitala je, stoga, Bulovićeve ranije iskaze u kojima navodi kako su on i brat mu blizanac iz kuće u Splitu dovedeni u Loru ujutro 13. lipnja 1992., nakon što su im vojni policajci pretražili kuću u potrazi za oružjem. U Lori su ih odvojeno vodili na ispitivanje, najprije pokojnog Gojka kojega nakon toga više nikada nije vidio, a potom i njega. Rekao je kako su mu na uši spajali struju, postavljali i nesuvisla pitanja na koja nije mogao dati odgovor, a, osim toga, nitko ga nije tukao ili na drugi način zlostavljao.
Tijekom noći čuo je jauke i zapomaganje među kojima je prepoznao glas brata Gojka te hropac koji mu je zvučao kao smrtni. Od drugih je čuo da su u zatvor noću dolazili neki vojnici koji su se iživljavali nad zatvorenicima, a na izravan upit optuženika je li ga netko od njih zlostavljao, Bulović je kazao da nije.
Dva dana kasnije odveden je u Okružni zatvor na Bilicama, gdje je proveo tri mjeseca i gdje su, kako je rekao, s njim pristojno postupali.
Na današnji upit branitelja optuženih zna li da se protiv njega vodio kakav kazneni postupak zbog kojega je priveden, Bulović je odgovorio niječno. Kada mu je predočena kaznena prijava za oružanu pobunu protiv njega i još 20-ak osoba, podnesena 12. lipnja 1992., dakle dan prije nego je priveden, Bulović je kazao da su "to tanke priče" dodavši "Ma, kakva oružana pobuna?"
Na upit zastupnika optužbe Michellea Squiccimara koje je nacionalnosti, Bulović je uvrijeđeno odgovorio da nije ni Srbin ni četnik, no na njegovo je inzistiranje ipak kazao kako je Hrvat, pravoslavne vjeroispovijesti.
Današnjem suđenju nisu se odazvali svjedoci Mirko Šušak i Lazar Ostojić kao ni supruga, također preminulog, zatvorenika Lore Nenada Kneževića, Marija, koja se ispričala zdravstvenim poteškoćama, dok su se ostali pozivi vratili neuručeni.
Sutkinja Tonković pročitala je njezine iskaze dane u istrazi i na prvom suđenju 2002. godine kada su optuženici nepravomoćno bili oslobođeni.