Na svoju izričitu želju posjetio je mjesto na obali jezera gdje je, kako sam kaže, posljednji put bio 1925. te kao 20-godišnjak logorovao i lovio rakove. Djelatnici Nacionalnog parka srdačno su dočekali Tadijanovića i odveli ga na to mjesto - na obali jezera Kozjak.
Vidljivo ganut obnovljenim sjećanjem, pjesnik je svojom nepresušnom energijom, lucidnošću, a posebno dosjetkama, oduševio svoje domaćine, posebno kapetane obližnjih elektročamaca, koji će zasigurno pamtiti jednu mušku: "Hvala Bogu, ja još mogu …..dići nogu".