Istraživači u liverpulskome sveučilištu John Moores proučili su podatke iz nekoliko desetaka studija objavljenih u zadnje 54 godine, o slučajevima u kojima je dokazano da muškarac nije biološki otac djeteta.
Studije su došle iz raznih zemalja, od Sjedinjenih Država, Finske, Novoga Zelanda, Južnoafričke Republike do Meksika.
Rezultati studija dramatično se razlikuju: u nekima je zaključeno da samo jedan od stotinu muškaraca nije otac svoga djeteta, a druge su procijenile da je tako u čak 30 posto slučajeva.
Liverpulski istraživači izračunali su srednju vrijednost od oko četiri posto, što znači da jedan od 25 muškaraca nije biološki otac djeteta.
"Nije tolio važna ta brojka koliko njezine implikacije jer znamo da kao društvo sve više donosimo odluke na temelju genetike", rekao je jedan od istraživača, profesor Mark Bellis.
"Ako, na primjer, netko zna da mu je otac bolovao od srca, možda će poželjeti promijeniti način prehrane", rekao je Bellis za Reuters.
Prema Bellisovim riječima, za neke slučajeve tzv. paternalne diskrepancije kriva je zabuna prilikom umjetne oplodnje, ali u većini slučajeva odgovorna je žena koja je imala spolne odnose izvan braka.