"Prava poruka tih ponovnih otkrića je da nismo bili dovoljno uporni u potrazi za njima", rekao je Nigel Collar iz organizacije za zaštitu prirode BirdLifeInternational.
Posljednje dokumentirano otkriće je ono djetlića bjelokosnog kljuna, za kojeg se vjerovalo da je izumro prije 60 godina sve dok prošle godine nije viđen u zabačenom dijelu američke savezne države Arcansas.
U vjerodostojnost otkrića sumnjali su brojni znanstvenici, no predočeni dokazi čine ga neupitnim.
Jedno od najslavnijih "uskrsnuća" bilo je ono novozelandske burnice 2003. godine. Jedini podaci o njezinom postojanju bili su fosili i tri jedinke uočene u 19. stoljeću. Skupina zaštitara vidjela je te crnobijele morske ptice na Sjevernom otoku u siječnju 2003. godine.
Također 2003. godine, dugonoga ptica pjevica koju stručnjaci nisu vidjeli od 1894. godine pronađena je u planinama Fijia.
Postoje dvije vrste ponovnih otkrića - u prvoj su ptice za koje se vjerovalo da su izumrle, no povremeno ih se moglo naći. Druga uključuje ptice koje nisu viđene desetljećima, često zbog toga što su njihova staništa zbog ratova nedostupna, no ne mora ih se nužno smatrati izumrlima.
To je, primjerice, slučaj s Angolom u Africi, zemlji poznatoj po nafti i dijamantima, ali i po tridesetogodišnjem građanskom ratu za koju se vjeruje da je bogata "izgubljenim ptičjim vrstama".
Pa ipak, postoje i one ptice koje nemaju nikakve šanse, kao što je nadaleko poznati dodo s Mauricijusa, velika ptica izumrla prije puno godina zbog ljudskih aktivnosti, među ostalim i zbog lova.