"U sjeni prekrasno očuvane Dikolecijanove palače krcate europskim turistima, izderani plakat pokazuje sliku generala kojeg je UN optužio za ratne zločine", kaže članak.
Ispod fotografije generala piše "Heroj", "prkoseći onima koji inzistiraju da bjegunac mora biti uhvaćen prije nego Hrvatska može ući u Europsku uniju koja se brzo širi", navodi novinar.
Ta scena u Splitu, gdje "dobro stojeći turisti piju domaće vino i kupuju suvenire, u siromašnoj zemlji s burnom prošlošću i nesigurnom budućnošću, naglašava smetnje na vezama između balkanskih zemalja i Europske unije u koju žele ući", ocjenjuje novinar.
Pristaše uvođenja balkanskih zemalja u EU tvrde da je to najbolji način da se riješi najveći sigurnosni problem Europe, dok protivnici tvrde da nema smisla primati zemlje u kojima optuženi za ratne zločine mogu nekažnjeno bježati pred pravdom, a čija su gospodarstva pretjerano ovisna o inozemnoj pomoći i turizmu, piše Detroit Free Press.
Novinar pojašnjava da je službeni razlog za odgodu početka pristupnih pregovora EU-a s Hrvatskom bio taj što nije uhitila odbjeglog generala te ocjenjuje "Ali u pozadini je narastajući dojam da je za problematične zemlje EU zatvoren, barem privremeno".
Radio postaja Glas Amerike (VOA) objavljuje povodom 10. obljetnice operacije Oluja kraći razgovor s američkim povjesničarom Charlesom Ingraom, koji predaje povijest Balkana na Sveučilištu Perdue u Indiani.
Ingrao drži da bi za objektivnu povijesnu ocjenu operacije trebalo uzeti u obzir događaje koji su prethodili Oluji i s time u vezi navodi da se radilo o sukobu dugom četiri godine u kojem se Hrvatska smatrala žrtvom agresije, podsjeća na pokolj u Vukovaru i bombardiranje Vukovara, zločine nad Hrvatima i na protjerivanje Hrvata iz njihovih domova.
"Dakle, Hrvatska na temelju tih događaja Oluju smatra kontra-akcijom", kaže Ingrao.
O pitanju jesu li Hrvati tom akcijom protjerali Srbe iz oslobođenih područja ili su oni dragovoljno otišli kaže: "Jedinstveno obilježje operacije Oluja je činjenica da hrvatska vojska nije vršila progon Srbaa, koji su izbjegli u Republiku Srpsku i Srbiju".
"Srbi su u stvari otišli dijelom iz straha što bi im se moglo dogoditi poslije Oluje, a također su se odazvali pozivu svojih lidera da napuste Krajinu i nasele područja koja je Srbija držala pod kontrolom poput Republike Srpske, pa i Kosovo", ocjenjuje američki povjesničar.
Postojao je barem prešutni dogovor Beograda i Zagreba da šire područje treba podijeliti uglavnom po etničkoj crti, što je možda podrazumijevalo i razmjenu stanovništva, navodi VOA a Ingrao ocjenjuje da je problem operacije Oluja bio u tome što su "vojnici i pojedine postrojbe Hrvatske vojske" počinile zločine.
"Međutim, nije poznato do koje razine u zapovjednoj strukturi Hrvatske vojske ide odgovornost za ta djela. Za to je potrebna dalja istraga", kaže Ingrao.