"Bralo je kod predaje javno rekao da to čini jer želi biti kažnjen i otići u zatvor u inozemstvo. Koliko sam shvatio, jedini cilj mu je bio da izbjegne suđenje ili, još gore, izdržavanje kazne u BiH", izjavio je u telefonskom razgovoru za Hinu taj odvjetnik tražeći da ostane neimenovan.
Bralo je priznao krivnju po svih osam točaka izmijenjene optužnice koja ga tereti za progon na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti te za ubojstva, mučenja, silovanja, protupravno zatvaranja i nehumane postupke kao kršenja ratnog prava i običaja, počinjena protiv Bošnjaka u dolini Lašve 1993.
Prva optužnica protiv njega potvrđena je još u studenom 1995. ali je objavljena tek u listopadu 2004., kada je glavna tužiteljica Carla del Ponte njegovo izručenje zatražila od Hrvatske. Bralo se ubrzo nakon toga predao SFOR-u u BiH, a u Haag je prebačen 12. studenoga.
S obzirom na druge haške procese za zločine u Lašvanskoj dolini, poglavito one Tihomiru Blaškiću i Dariju Kordiću, Bralo "nije imao nikavog manevarskog prostora za ulazak u suđenje", ocijenio je odvjetnik.
"Toliko je spominjan na suđenju Blaškiću i Kordiću kao izravni izvršitelj nekih stvari da nije imao nikavih izgleda", dodao je.
Tužitelj Mark Harmon naglasio je da je sporazum o priznaju krivnje bezuvjetan, odnosno da je do njega došlo bez davanja uvjeta i obećanja, bez nagovaranja i preporučanja opsega kazne Brali, što su u sudnici potvrdili i optuženi i njegov branitelj Jonathan Cooper.
Zagrebački odvjetnik Goran Mikuličić, koji ima bogato iskustvo rada na Haškom sudu, misli da bez obzira na to kako je predstavljen javnosti, sigurno postoji dogovor optuženog i tužitelja.
Prema anglosaksonskom pravu, sporazum se radi u pisanom obliku i u njemu se precizno navode potezi i ustupci obiju strana, kazao je.
Mikuličić drži da sporazum s Bralom dijelom odražava i kritike koje su prije upućivane Tužiteljstvu zbog nagodbi s optuženicima u zamjenu za relativno blage kazne. Najpoznatija je nagodba s Biljanom Plavšić, jednom od arhitektica masovnih zločina nad nesrbima u BiH, osuđenom u veljači 2003. na 11 godina zatvora.
"Pitanje je u kojoj mjeri je nagodba o priznanju krivnje moralna kategorija s aspekta izvršenja pravde i zadovoljenja žrtve, no ideja nagodbe je da se preko priznanja izravnih izvršitelja, kakav je Bralo, dođe do glavnih krivaca za zločine", ocijenio je.
Potvrdio je mišljenje prije citiranog odvjetnika da je Bralo bio u velikom strahu od ustupanja njegova predmeta pravosuđu BiH, te da je procjenjivao kako ne bi preživio ni dvije noći u tamošnjem zatvoru.