Stegovni postupak protiv Ivane Domić, nakon kojeg je uslijedilo razriješenje, pokrenut je krajem siječnja zbog sumnje da je pojedincima pogodovala da nezakonito postanu vlasnici zemljišta na Braču.
Sutkinja je proglašena odgovornom jer je donijela presude zbog izostanka tuženika, iako ih nije ni pokušala potražiti preko mjerodavnih ustanova, nego im je dodjeljivala privremene pravne zastupnike. Tuženici, odnosno stvarni vlasnici zemlje, tako nisu ni znali da su stranke u postupku, zbog čega se, kao ni njihovi postavljeni zastupnici, nisu ni odazvali sudskom pozivu, a naposljetku su ostali bez svog vlasništva.
Žaleći se na odluku DSV-a i osporavajući kaznu razriješena sutkinja istaknula je da je u stegovnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i to u dijelu u kojemu se izriče stegovna kazna razrješenja od dužnosti. Također je tvrdila da je DSV počinio bitne povrede postupka te da je povrijeđen zakon na njezinu štetu, jer nisu izvedeni svi predloženi i nužni dokazi. Stoga je od Ustavnog suda tražila da ukine spornu odluku DSV-a i predmet vrati na ponovni postupak.
"Neizvođenje svih predloženih dokaznih sredstava u konkretnom slučaju nije utjecalo na potpunost i pravilnost utvrđenja svih odlučujućih činjenica i okolnosti za donošenje odluke o stegovnoj kazni, tim više što su one tijekom postupka bile nesporne", navodi se među ostalim u obrazloženju ustavnosudske odluke koju je potpisala sutkinja Agata Račan. Ustvrdila je i da kaznu koju je izrekao DSV ocjenjuje primjerenom.
"Takva ocjena poglavito proizlazi iz činjenice mnogobrojnosti slučajeva u kojima žaliteljica nije osigurala zakonom propisanu zaštitu prava tuženika u postupku", ustvrdio je Ustavni sud, ističući da na kaznu ne utječe ni činjenica dosadašnje nekažnjavanosti razriješene sutkinje, kao ni njeni radni rezultati.