Prvi test atomske bombe izvela je američka vlada 16. srpnja 1945. na zabačenom poligonu u pustinji u blizini Alamogorda u Novom Meksiku.
Testirana je plutonijska bomba, istoga tipa kao ona koja je kasnije bačena na japanski grad Nagasaki.
Test atomske bombe bio je vrhunac trogodišnjeg tajnog projekta Manhattan u kojem su znanstvenici, među kojima mnogi izbjegli iz Europe, u laboratoriju u Los Alamosu nastojali razviti bombu prije nacističke Njemačke.
U subotu će mjesto na kojem je izvedena prva pokusna eksplozija posjetiti nekoliko tisuća ljudi, ali nisu predviđene nikakve posebne manifestacije niti govori kojima bi se obilježio ovaj događaj.
Posjetitelji mogu obići točku udara gdje je na 30-metarskom čeličnom tornju izazvana eksplozija atomske bombe. Toranj je ispario u eskploziji. Mjesto je označeno kamenim četverokutnim stupom na kojem piše: "Položaj gdje je izvršena eksplozija prvog svjetskog nuklearnog uređaja 16. srpnja 1945."
Taj je uspješni pokus nekoliko tjedana kasnije rezultirao bacanjem atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki i predaje Japana u Drugom svjetskom ratu.
Time je također započeta era razvoja nuklearnog oružja koje će konačno dovesti do toga da je Sovjetski Savez nagomilao više od 40.000 nuklearnih glava, a Sjedinjene Države više od 30.000. Dvije su zemlje držale jedna drugu u šahu svojim nuklearnim arsenalom. Pristaše nuklearnog oružja tvrdile su da se ni jedna ni druga strana ne bi usudile započeti nuklearni rat i da ravnoteža straha u strategiji odvraćanja napada jamči sigurnost.
Stanje je sada bitno drugačije i nekoliko američkih predsjednika izjavilo je da su prijetnje nuklearnog rata i izgledi za opće uništenje iščezli okončanjem Hladnoga rata. Rusija i SAD su nizom dogovora značajno smanjile svoje zalihe nuklearnih sredstava i planiraju daljnja smanjenja.
No, utrku u naoružanju iz doba Hladnog rata sada su zamijenile nove opasnosti poput izgleda da se nuklearnog oružja dokopaju Sjeverna Koreja ili Iran ili da padne u ruke teroristima.
Ipak, dok je veći dio javnosti usredotočen na opasnost da jedna jedina bomba dođe u ruke terorista ili diktatora, u zaborav pada činjenica da zemlje "nuklearnog kluba" još uvijek posjeduju respektabilne arsenale. SAD i Rusija svaka imaju po oko 10.000 nuklearnih bojnih glava. Kina, Francuska, Britanija po nekoliko stotina, a Pakistan i Indija desetine komada tog oružja.
Iako nastoji maknuti veći dio američkog arsenala iz Hladnog rata administracija predsjednika Georgea W. Busha radi na planovima za razvoj novih modela nuklearnih projektila i nuklearnih sredstava za razaranje bunkera.
No, najuvjerljivija upozorenja na opasnosti od nuklearnih arsenala nisu došla od pacifista nego od sudionika u razvoju ovoga oružja.
Robert Oppenheimer, otac atomske bombe koji je vodio projekt Manhattan, kasnije je usporedio prve zemlje s nuklearnim oružjem s "dva škorpiona u boci, svaki sposoban da ubije drugoga, ali samo uz opasnost po svoj vlastiti život".
General George Lee Butler, zapovjednik svih američkih nuklearnih snaga sredinom 1990-tih, izjavio je nakon odlaska u mirovinu: "Nuklearno oružje je samo po sebi opasno, silno skupo, vojno neučinkovito i moralno neobranjivo".