Ahmedinedžad je osvojio 62,2, a njegov protukandidat, umjereni klerik Hašemi Rafsanđani 35,5 posto glasova. Rezultati se temelje na 90 posto prebrojanih od otrpilike 26 milijuna ubačenih glasačkih listića. Odaziv je bio oko 55 posto, odnosno osam posto manje nego u prvom krugu.
Ovakav rezultat iranskim tvrdolinijašima, nakon vjerske, daje i potpunu svjetovnu vlast u zemlji. Naime, na prošlogodišnjim općim izborima konzervativci su pobijedili reformiste i vratili kontrolu nad parlamentom. Sada im je to uspjelo i s predsjedničkim uredom.
Glasnogovornica State Departmenta već je izjavila da pobjeda Ahmedinedžada neće ništa promijeniti u američkom stajalištu prema Iranu, zemlji koju je predsjednik George W. Bush svojedobno svrstao u "osovinu zla". "Tijekom i nakon izbora nismo vidjeli ništa što bi nas pokolebalo u uvjerenju da Iran u odnosu na cijelu regiju zaostaje u poštivanju sloboda i ljudskih prava", rekla je Joanne Moore.
Mahmud Ahmedinedžad rođen je prije 48 godina u selu Aradan 100 km jugoistočno od Teherana u siromašnoj obitelji iranskog kovača, no kao dijete s obitelji se preselio u glavni grad. Bio je izniman student te je stekao doktorat iz područja građevinskog inženjerstva. Otac je troje djece.
Tijekom 90-tih je postao gradonačelnik konzervativnog grada Ardebila u kojemu živi puno religioznih stanovnika, te se nije štedio kada je stanovništvu trebalo pomoći da se suoči s posljedicama poplava i razornim potresom. Često ga se moglo vidjeti kako gradom prolazi u malom automobilu domaće proizvodnje marke Pajkan.
Gradonačelnik Teherana postao je 2003. Tada se, nakon proglašenja pobjede, s metlom u rukama pridružio smetlarima, igrajući na kartu skromnog čovjeka iz naroda. Irancima je tada obećao da će se angažirati na tomu da djelić bogatstva što ga zemlja dobiva od prodaje nafte dobije i narod.
"Ponosan sam što sam što mogu biti sluga iranskog naroda i ulični čistač", izjavio je u petak nakon glasovanja. Čitava Ahmadinedžadova predizborna kampanja bila je smišljeno orijentirana prema urbanoj i ruralnoj starijoj, nemoćnoj, siromašnoj populaciji i duboko religioznom stanovništvu, pogođenom među ostalim i ratnim stradanjima, no mnogi Teheranci tvrde da medalja, kao i obično, ima i drugu stranu.
Ahmadinedžad je bivši član tvrdolinijaškog Vijeća čuvara zbog čega analitičari strahuju da bi u vladu mogao dovesti svoje bivše kolege. Njegovi kritičari navode mnoge njegove loše poteze: primjerice prostore u kojima su se prije nalazili kulturni centri po dolasku na vlast u Teheranu prenamijenio je u prostore za molitvu i zalagao se za to da se u dizalima u zgradama gradske uprave žene voze odvojeno od muškaraca.
O iznimno tvrdim stajalištima novoga predsjednika koji nikada nije prihvatio liberalizaciju Hatamijeva predsjedništva svjedoče i brojne njegove izjave. "Nismo imali revoluciju da bismo dobili demokraciju", "Potrebno je izabrati odvažnu vladu odanu hezbollahu", "Naša kulturna politika u posljednje je vrijeme bila izvan kontrole. Organizirane mreže propagirale su dekadenciju", samo su neke od njih.
Kada je riječ o Zapadu Ahmadinedžad osuđuje sve "neprijatelje" Islamske Repuboike. Odbacuje "nametnute odnose" sa SAD-om i upozorava kako se Iran nikada neće odreći svojih prava na posjedovanje nuklearnog goriva zbog "imperijalističkih pritisaka":
Njegovi protivnici tvrde da je drugi krug predsjedničkih izbora izmanipuliran, jer je Ahmadinedžad dobio snažnu potporu najkonzervativnijih snaga države koji su se u posljednji trenutak "odrekli" previše prozapadnjački orijenitranog kandidata Mohamada Baqera Qalibafa iz čega analitičari zaključuju da je novi predsjednik bio glavni kandidat vrhovnoga vođe ajatolaha Alija Hameneija.
Birači koji su glasovali za njegova protivnika Rafsanđanija strahuju da će novoizabrani predsjednik potpuno uništiti krhke socijalne reforme i pokušaj poboljšanja odnosa sa Zapadom što je započeo Hatami.
Unatoč kritikama koje se čuju sa Zapada, ovaj prvi iranski predsjednik koji ne potječe iz redova svećenstva u povijesti i koji će vlast preuzeti u kolovozu, za sve će one stanovnike Irana koji su za njega glasovali predstavljati modernog Robina Hooda koji im je obećao djelić bogatstva što ga zemlja dobiva prodajom nafte.