Prema priopćenju iranskoga Veleposlanstva u Hrvatskoj, na devetim predsjedničkim izborima od osnutka Islamske Republike 1979. predviđeno je i glasovanje dijaspore, te će jedno biračko mjesto 17. lipnja biti otvoreno u zgradi Veleposlanstva u Zagrebu.
Nakon dva mandata, sadašnjem predsjedniku Hatamiju zakon ne dopušta još jednu kandidaturu, ali njegov prethodnik Akbar Hašemi Rafsandžani (70), koji je vodio zemlju od 1989. do 1997., ponovno se natječe i pobijedit će, prema prognozama, tek u drugome krugu.
Od osam kandidata Rafsandžaniju su u izbornoj utrci najbliži reformist Mostafa Moin, bivši ministar visokoga školstva u Hatamijevoj vladi, te Mohamad Baker Kalibaf, bivši zapovjednik policije, konzervativac koji se kandidirao kao neovisni kandidat.
Kandidat Revolucionarne garde je i Mohsen Rezaie, a najtvrđim braniteljem konzervativnih vrijednosti smatra se teheranski gradonačelnik Mahmud Ahmadinežad, bivši pripadnik specijalnih postrojba Čuvara revolucije, koji je okupio nezadovoljnike, od nezaposlenih i protivnika reformi do revolucionarnih nostalgičara.
Ahmadinežad se protivi i dijalogu sa Sjedinjenim Državama, što kao novost najavljuju ostali kandidati. No, razbiti 30-godišnji "led" u iransko-američkim odnosima mogao bi tek Rafsandžani, slažu se i domaći i strani analitičari.
Učini li SAD "potez dobre volje" i odmrzne iransku imovinu u svojim bankama, koju drži od revolucije, "mogli bismo ući u pregovore" i spreman sam razgovarati s vrhovnim poglavarom ajatolahom Alijem Hamneijem, rekao je za list "Jomhuri Islami".
Hamnei je, prema promatračima, protiv politike približavanja SAD-u, no Rafsandžani ističe svoje veze s vrhovnim poglavarom i otkriva da je otac islamske revolucije, ajatolah Ruholah Homeini osobno zatražio prije smrti da se dokumentom "riješi sedam problema, poglavito onaj sa SAD-om".
Rafsandžani ima dugogodišnje, premda loše, pregovaračko iskustvo: od afere američkog financiranja "kontraša" do ponude američkoj tvrtki "Conoco" milijardu dolara vrijednog ugovora o plinu, što je odbio tadašnji predsjednik Bill Clinton.
On je poslovni čovjek koji vjeruje da poboljšanje odnosa ide kroz posao i novac, ističu diplomati i pitaju se koliko je za to zainteresiran Washington, čvrst saveznik Izraela, jer i SAD i Izrael vode kampanju protiv Irana optužujući ga za razvoj nuklearnog oružja.
Rafsandžanija, koji nije pošteđen na izborima 2000., kada su ga napadali reformatori, budući pobjednici, danas optužuju neki krugovi za osobno bogatstvo i dovode u pitanje moralne vrijednosti njegove djece.
Hatami, kojemu istječe mandat, u međuvremenu se nada da će mu povijest dati časno mjesto kada ode s dužnosti koja ga je iscrpila u osmogodišnjoj borbi s konzervativcima.
Posebice mu je bilo teško tijekom parlamentarnih izbora 2004., kada je konzervativno vijeće za nadzor izbora iz izborne utrke diskvalificiralo sve istaknute proreformske političare i nakon izbora ostavilo ga samog - suprotstavljenog političkim protivnicima u parlamentu, pravosuđu, snagama sigurnosti, televiziji.
Pri kraju mandata, nada se da će uživati u sveučilišnom okružju, ali bi se mogao razočarati jer ga studenti, nakon snažne potpore 1997. i 2001., optužuju da nije ispunio ono što je obećao. "Hatami, mrzimo te" i "Hatami, srami se!" vikali su mu studenti prošle godine razočarani jer su kao i ostale proreformske snage - disidenti, novinari, pravnici - bili žrtve uhićenja i osuda, a on im nije pomogao, što smatraju gotovo izdajom.
Studenti nisu zainteresirani za izbore i pozivaju na njihov bojkot, a 70 posto stanovništva mlađeg od 30 godina u današnjem Iranu ne zanima ni politika vladajućih mula ni argumenti reformista, nego internet i zabava. Ti mladi ne mogu razumjeti korijene protuameričkog raspoloženja.
Žene, kojima je Hatami obećao bolja građanska prava, druga su velika razočarana skupina pa - iako je svih osam kandidata obećalo poboljšati njihov status - tvrde kako predsjednik u političkom sustavu u kojemu vjerska tijela drže konačnu vlast ne može učiniti čudo.
Ocjenjuju ipak da su i male promjene uspjeh u islamskome Iranu u kojemu je ženama mnogo bolje nego u nekim drugim islamskim državama. Danas Iranke čine 60 posto populacije s diplomom, te su se - iako su po zakonu građani drugog reda - naučile boriti za svoja prava.
I to je promjena kojoj je pridonio Hatami, koji se danas pita "ima li ijedna zemlja trećeg svijeta u kojoj studenti mogu tako ponižavati i proklinjati predsjednika". "Nije važno što to boli ili vrijeđa, barem su ljudi slobodni reći što žele", dodaje Hatami.
"Ljudi su razočarani, to je istina, no Hatamiju će povijest dati pravo", kaže bivši zastupnik Reza Jusefian i zaključuje da je on "promijenio stanje duha i stvari su se nepovratno promijenile".
Većina konzervativnih kandidata najavila je da neće dirati u stečevine Hatamijeve vladavine.