U prvom poglavlju bivši ljevičarski borac s uličnih barikada a danas jedan od vodećih ljudi realpolitičke frakcije njemačkih Zelenih citira slovenskog filozofa Slavoja Žižeka i svojim čitateljima želi dobrodošlicu u "pustinji stvarnosti". Naslov knjige ujedno je i Fischerov odgovor na tezu Francisa Fukuyame o "Kraju povijesti". Jer, smatra Fischer, terorističkim napadom od 11. rujna 2001. ta se predodžba (Fukuyamina) pokazala kao "ništavna, tašta i jednostavno kriva".
Nade u trajni mir i blagostanje, što su se pobudile nakon pada berlinskog zida u zlatnim 90-tim godinama, piše Fischer, uzmakle su pred opasnosti novog tipa koja potiče od asimetrične sile - "džihad protiv McWorlda" - citira Fischer američkog politologa Benjamina Barbera.
U takvoj je situaciji za Europu odlučujuće da li će u njezinom strateškom susjedstvu u sredozemnom prostoru uspjeti dugoročna i široka modernizacija kao odgovor na terorizam džihadskog tipa ili ne. Pritom "europeizacija Turske" igra značajnu ulogu. Povratak Europljana na današnje vanjske granice EU bio bi "nedozvoljeno kratkovidan i nadasve lakomislen", upozorava Fischer.
Fischer se u knjizi zalaže za ratifikaciju ustava EU. Njemački je ministar još prije negativnih izjašnjavanja o euro-ustavu u Francuskoj i Nizozemskoj napisao da bi, ako taj ugovor već u prvom naletu doživi neuspjeh u nekim zemljama članicama, "mogla nastupiti posve bizarna situacija da se zemlje članice ... i unatoč tome nastave ponašati kao da je ustav stupio na snagu". Jer, smatra Fischer, "boljeg ustavnog ugovora u dogledno vrijeme neće biti".
U svojoj možda zadnjoj knjizi napisanoj kao njemački ministar vanjskih poslova, Fischer evocira brojne aspekte svjetske povijesti i politike - od punskih ratova do američke invazije na Irak - te opisuje svoju viziju novog svjetskog poretka. Taj će se, po Fischeru, zasnivati na dva stupa: jedinoj svjetskoj sili Sjedinjenim Državama i snazi legitimiranja sustava Ujedinjenih Naroda.
Borba protiv terorizma imat će uspjeha samo ako "hard power" Sjedinjene Države i "soft power" Europska unija budu surađivale. Kao moguće protagoniste novog hladnog rata - koji bi mogao i eksalirati - Fischer vidi Sjedinjene Države i "buduću svjetsku silu" Kinu, ali se pritom izričito ograđuje od teze Samuela Huntingtona o "sukobu civilizacija".