Roman govori o prvim postsovjetskim godinama i mladima koji u metežu tranzicije traže svoje "mjesto pod suncem".
Pred nama, kako ističe urednica biblioteke Jadranka Pintarić, promiču novopečeni prepredeni biznismeni, nedodirljivi političari, propali glazbenici, djevojke za jednu noć i sentimentalni mladići koje, poput glavnog junaka - peterburškog novinara - usisa i nosi vrtlog postkomunističkih poroka i beznađa.
Roman "Mačo ne plaču", koji je 2001. bio preokret u piščevoj karijeri, čitatelji su primili s oduševljenjem, a neki kolumnisti nazvali su ga "ruskim Henryjem Millerom", drugi su pak tvrdili da je to uvreda za tako dobrog pisca.
Roman je uspješno ekraniziran, a sam je autor glumio u spotu pjesme za film. Nakon "Mačo ne plaču" više ništa nije isto u ruskoj književnosti - ruska književnost ponovno je postala svjetskom, tvrdi urednica biblioteke "Na tragu klasika".
Ilja Stogoff (1970.) sredinom 1990-ih afirmirao se kao novinski komentator specijaliziran za "high life". Počeo je pod pseudonimom Viktor Banev i objavio dva krimića Imperatorova lubanja (Čerep Imperatora) i Krvava Mary (Krovavaja Meri), 1997. Glavni lik zove se Ilja Stogov i prikazan je kao "dobar dečko koji mnogo pije i puši". Uslijedili su romani - Kamikaze (Kamikadze, 1998.), Revolucija sad! (Revoljucija sejčas!, 2001.) te Klupski život. Pravi se da si znalac (Klubnaja žizn'. Pritvoris' ee znatokom, 2001).
Pravi je uspjeh doživio tek s "Mačo ne plaču" koji je 2001. časopis "OM" proglasio romanom godine, a Stogoffa piscem godine.
Roman Ilje Strogoffa "Trinaest mjeseci" (Tinadcat' mesjacev, 2004.) nakon objavljivanja u Rusiji tiskan mu je i u biblioteci "Na tragu klasika" Hrvatskoga filološkog društva i Disputa.